Partizan je jesenji prvak. Uspeh na polovini sezone, s obzirom na to gde su u isto vreme bili i po koliko bodova zaostajali za Crvenom zvezdom na tabeli, za crno-bele je velik iako već posle prvih 90 minuta proleća može da bude pretvoren u davnu i nebitnu prošlost.
Nenad Stojaković u ulozi prvog trenera deo je ambicioznog projekta Partizana, čovek koji je učestvovao u osvajanju prvog mesta, ali i odgovoran što trenutna prednost nad večitim rivalom ne iznosi očekivanih i realnih četiri nego samo bod. Kao razbijena družina ličio mu je tim na utakmici protiv IMT-a u poslednjem kolu jeseni...
Tek nešto bolji bio je u odmeravanju snaga na prijateljskoj sa Đerom i apsolutno skandalozan u sudaru sa pretposlednjim timom slovenačkog prvenstva – Murom. Poraz 0:3 objasnio je javno izrečenim alibijem: „igrači nisu dobili instrukcije, želeli smo da vidimo kako će da se snađu i organizuju“...
Dve prijateljske, pripremne utakmice su potrošene. Videli smo kako se fudbaleri Partizana snalaze na terenu sa Stojakovićevim zadacima i bez njih i utisak je razočaravajuć, gotovo identičan. Toliko deprimirujuć koliko i svojevremeno očaravajuć sjajnom igrom na primer u Kragujevcu protiv Radničkog 2:4...
Partizan sutra igra sa Rakovom treću prijateljsku utakmicu na pripremama u Turskoj. Još jedan poraz mogao bi psihološki apsolutno da ubije golobrade crno-bele dečake i unese nemir u klub koji se stabilizovao i ambiciozno iščekuje proleće uprkos činjenici da je na jednom frontu – u Kupu Srbije, ceh već platio zbog nonšalantnosti. Ta nonšalantnost lako se pretvara u anarhiju. Partizan je u proteklim sezonama upravo posle zimskih priprema plaćao cehove što zbog paranoja, što – nonšalantnosti tadašnjih trenera, čije „strategije“ su na kraju rezultirale anarhijom na terenu...
Da li je svega ovoga svestan Nenad Stojaković, ostaje da se vidi... Obruka li se Partizan još jednom – razlaz je neminovan... I bez očekivane izlizane poruke „Srđane, vrati se, sve ti je oprošteno“! Ne, Partizanu je potreban trener – stručnjak kakve su nekad u Humskoj imali Predrag Mijatović i Danko Lazović... Istina je da takvih kao što je nekad bio Ljubiša Tumbaković, danas u Srbiji nema...
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.