Kruševac i Subotica jedni su od strateških fudbalskih centara Srbije zbog kojih je, kako je obrazloženo, Izvršni odbor FSS tokom pretprošle decenije odlučio da Super liga od sezone 2009/10. umesto 12 ponovo broji 16 klubova. Kako Napredak i Spartak igraju ove sezone verovatno im ne bi pomoglo ni da se elitni rang za sledeće prvenstvo ne skraćuje na 14 ekipa. Uopšte, priča o centrima odavno ne pije vodu, a i ranije je služila više kao izgovor za udovoljavanje mnogima nego razvoj fudbala u pojedinim sredinama.
Dva stara i dugogodišnja superligaša nisu uspela da se visoko pozicioniraju u fudbalskoj hijerarhiji Srbije i razlog što naredne sezone verovatno neće igrati u eliti nije skraćenje lige, već brojni propusta i nemogućnosti da budu na nivou većine ostalih članova društva najboljih. Bilo bi dobro da istu sudbinu izbegne pre svih niški Radnički. Kragujevački Radnički i Novi Pazar su mnogo bolji i bliži su borbi za Evropu nego za opstanak.
Klub iz srca Šumadije jedini je dobitak sistema takmičenja od kojeg smo imali mnogo više štete nego koristi. Mogu i Novopazarci da dobiju takav epitet, međutim, oni su u najviši rang ušli 2011. administrativnom odlukom (umesto BASK-a koji je odustao), pa oni i nemaju mnogo veze sa tadašnjim odlukama fudbalskih čelnika. Isti je čak slučaj i sa Kragujevčanima, članovima Super lige od 2011/12, ali oni su se na terenu izborili za mesto među najboljima, mada im je ranijim rešenjima konkurencija smanjena. Oba kluba su šansu iskoristila i prošlog leta (Radnički 1923. i 2024) igrala u kvalifikacijama za Ligu konferencije.
Kruševljani i Subotičani međutim, nisu uspeli da organizaciono i igrački budu na višem nivou. Godine provlačenja su prošlost i ako se ne nadaju čudu u poslednjih 15 kola moraju da već razmišljaju kako će se vratiti na elitnu pozornicu. Ukoliko izvuku pouke možda je za njih i bolje da sledeću sezonu odigraju sa prvoligašima. Ako zauzmu prva dva mesta u Prvoj ligi, Spartak i Napredak bi u prvenstvu 2027/28. igrali u Super ligi sa 12 klubova, iz koje će ispadati jedan tim, a jedan igrati baraž, što je za takve klubove lakši način da na duže izbore status u eliti.
Mnogo puta dokazana fraza da imena ne igraju, da nije bitna veličina grada i stadiona, kao ni klupska tradicija, dobiće ove sezone još jednu potvrdu. Sredine iz kojih su ponikli brojni asovi ostaće bez najboljeg fudbala, ali zar Radnik i Javor nisu najbolji primeri da drugi rang nije loš?!
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.