Početna / Fudbal / Ostale lige

Između ustaničke prošlosti i fudbalske budućnosti

Glavaš iz Glibovca sanja prvo mesto u Podunavskoj okružnoj ligi i od ove zime uzda se u svog Aleksandra Tackovića
ФОТО: Лична архива / А. Тацковић

Sretenje je praznik susreta, u Glibovcu ima „domaći teren”.

Selo na vrh brda nadomak Smederevske Palanke čuva uspomenu na davna, slavna vremena. Prošlost se ne čuva samo u sećanju, već se iznosi na igralište svake nedelje. Ime Stanoja Glavaša ne čeka praznik da bi se pomenulo, ono se nosi na dresu, u svlačionici i u pričama s kolena na koleno.

Klub koji danas ponosno nosi ime čuvenog ustanika, svoj novi početak računa od 2005. Pre toga, fudbal u Glibovcu decenijama je „mirovao” pod nazivom Omladinac. Posle pauze, došlo je vreme za promene i ime koje Glibovčanima ne znači samo istorijski, već i fudbalski uspeh.

Glavaš postaje više od tima - simbol istrajnosti jednog mesta koje nije želelo da ostane bez svog kluba.

Nažalost, o Stanoju Glavašu su više znali austrijski i turski obaveštajci nego domaći hroničari, ali u njegovom rodnom selu zaborav nije bio opcija. Među ustanicima se govorilo: „Gde je Glavaš, tu je i pobeda”, a sa tim istim žarom današnji klub vodi svoji sportske bitke.

Aleksandar Milovanović, predsednik i osnivač obnovljenog kluba, kroz razgovor vratio se na godine čekanja:

- Ponovno pokretanje kluba bila je ideja grupe mladih ljubitelja sporta kako bi meštanima vratili osmehe. Želja za takmičenjem u omiljenom sportu bila je ispunjena.

Dve decenije kasnije, ta priča dobija novu simboliku. Ove zime priča o susretu dobila je svoju najlepšu epizodu. U Glibovac se vratio Aleksandar Tacković, dete sela i najzvučnije pojačanje u zimskom prelaznom roku. Njegov dolazak nije samo sportska vest, već lična i zajednička priča:

- Povratak kući baš ove sezone donosi posebnu draž. S dugogodišnjim drugarima pokušaću da ovog proleća iz Podunavske okružne lige klub pređe u Zonu „Dunav”. Prvi put ću seniorski fudbal da igram pred porodicom, komšijama, poznanicima.

Milovanović podseća da je klub neraskidivo vezan za sudbinu samog mesta. Početak milenijuma bio je obeležen neizvesnošću i ratnim ožiljcima koji nisu zaobišli ni Glibovac, ali fudbal ni tada nije stao.

- Dok su se još čule sirene i neizvesnost bila deo svakodnevice, teren je bio naše jedino utočište, gde smo bar na 90 minuta mogli da zaboravimo sve oko sebe. Učili smo da istrajemo, da se držimo zajedno i kad nije lako. Bez mnogo uslova i sigurnosti gradili smo temelje kluba u najtežim vremenima, verujući da će doći dan kad ćemo da se borimo za velike stvari pred punim tribinama.

Iz tog perioda borbe i ponovnog rađanja gotovo da nema sačuvanih fotografija. Mislilo se samo kako da lopta ponovo krene s centra. Danas, kad je klub stao na noge, istorijski ulazak u Podunavsku okružnu ligu i Tackovićev dolazak ostaju kao trajni zapisi jednog novog, svetlijeg poglavlja.

Kako je selo vidalo rane, tako je i klub rastao. Danas, Glibovac više ne igra da bi preživeo, već se ravnopravno bori za ulazak u viši rang.

Ambicije uprave i ljudi koji vode Glavaš poklopile su se s vizijom koju nosi Tacković, povratak je završni deo slagalice potreban za jačanje konkurencije.

- Prošao sam mnogo toga u karijeri, ali je ovo moj zvanično prvi mandat kod kuće i osećaj je neopisiv. Ne dolazim samo da odigram prolećni deo sezone. Jedva čekam prvi izlazak na teren i podršku s tribina koja ima poseban značaj kad znaš da te gledaju tvoji ljudi.

U takvom okruženju, fudbal nije samo rezultat na tabeli, već produžetak identiteta. Svaki izlazak na teren je podsećanje na to ko si i odakle dolaziš.

Ime Glavaš za Tackovića nije samo oznaka na dresu.

- Predstavlja istoriju samog sela, našeg naroda i tradiciju koje ono nosi.

Milovanović u tome vidi potvrdu da klub ima širu ulogu od same igre:

- Glavaš je danas sigurno ponos sela, samim tim što se ljudi tu okupljaju i podržavaju nas dolaze i neki rezultati, sve je to uvek bilo povezano.

U selima poput Glibovca, klubovi nisu prolazne stanice. Tu se uči kako se igra, ali i kako se pripada.

Tackovićev povratak ima i širu poruku, da se iskustvo stečeno van sela može vratiti kući i postati temelj nečeg većeg.

Pored seniorske ekipe, plan je da se paralelno oživi i omladinski pogon, da se što više dece vrati na teren i uđe u fudbalsku porodicu.

Ko je bar jednom stajao uz ogradu terena u Glibovcu, zna da publika nije ukras već deo tima. Aplauzi se ne mere brojem, već pripadanjem, podrška često nadjača zvuk sudijske pištaljke. Uz teren stoje i oni koji pamte stara, teška vremena i oni koji tek uče šta znači nositi dres sa imenom Stanoja Glavaša. Duh koji se prenosi s generacije na generaciju, ostaje najjače pojačanje, nevidljivo u statistici, presudno kad je najpotrebnije.

Glavaš danas ne nosi to ime da bi se pozivao na prošlost, već da bi je održao živom. Od 2005. do danas, između praznika i prvenstva, istorije i svlačionice, klub je ostao mesto susreta. U seoskom fudbalu, daleko od reflektora, to ime znači istrajnost, okupljanje i povratke - baš poput onog koji se dogodio ove zime.

OD HAJDUKA DO IMENA NA DRESU

Stanoje Stamatović, poznatiji kao Stanoje Glavaš, bio je hajduk, vojvoda u Smederevskoj nahiji i jedan od mogućih vođa Prvog srpskog ustanka.

Lik Glavaša ovekovečen je u drami Đure Jakšića, gde je predstavljen kao simbol borbe i odanosti.

Danas, njegovo ime živi na dresu kluba rodnog Glibovca, kao spona između istorijske borbe za slobodu i savremenih bitki na seoskom terenu.

DAMJANOVIĆ NA KOTI ŠEST

Glavaš je posle 13 kola u trci za prvo mesto Podunavske okružne lige. Sa sedam pobeda, tri poraza i isto toliko remija, zimuje na trećem mestu. Od prvoplasiranog Železničara (Kusadak) deli ga četiri boda, od drugog Jedinstva (Krnjevo) samo dva. Do nastavka prvenstva ostaje još mesec dana, kad Glavaš gostuje SASK-u (Saraorci).

Najefikasniji bio je Lazar Damjanović, postigao je šest golova u četiri utakmice. Po dva puta zatresao je mrežu SASK-a i Bačinca, po jednom Jedinstva i Radnika (S. Palanka).

SRETNIMO SE NA SRETENjE

Sretenje se kao Dan državnosti Republike Srbije slavi od 2002, dok od 2012. obuhvata dva dana, 15. i 16. februar u znak sećanja na dva ključna događaja nacionalne istorije. Na zboru u Orašcu 1804. podignut je Prvi srpski ustanak, čime je započeta borba za oslobođenje od turske vlasti.

Istog datuma 1835. u Kragujevcu donet je i zakletvom potvrđen Sretenjski ustav, prvi Ustav Knjaževstva Srbije.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт zurnal.politika.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта zurnal.politika.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.