Sergej Barbarez (54) prvi trenerski posao dobio je na klupi Bosne i Hercegovine.
Suma sumarum - perfektno je odradio posao, odveo je nacionalni tim na Mondijal, i to preko četvorostrukog prvaka sveta Italije.
Konferenciju posle meč prekinuli su igrači slaveći, pa je dan kasnije održana još jedna.
Prvo se zahvalio predsedniku FS BiH Vici Zeljkoviću na „pozitivnom pritisku za što bolji nastup u grupnoj fazi“.
- Presrećan sam, prezadovoljan i preplavljen emocijama. Hteo bih se prvo zahvaliti svojim dečkima, svojim borcima, svojim sinovima. Ne znam više kako da ih nazovem. Svaki dan im govorim da ih obožavam i volim upravo zbog njihovih karaktera. Ponekad im nije lako sa mnom, a pogotovo sa Zlajom, ali prihvatili su svaku moju ideju. Ponosan sam što sam im trener. Hvala vam što sam vaš selektor.
Na pitanje o ciljevima na Mondijalu, Sergeju su potekle suze...
- Samo čekam 12. jun, da zasvira naša himna na Svetskom prvenstvu. To je moj životni san.
Plakao je i u zagrljaju sinova posle pobede nad Velsom u polufinalu baraža, takođe na penale, kao i protiv Italije.
- Iskrenost je jedini put, možemo samo zajedno. Imati realnost u očima put je koji nas vodi ka ovakvim stvarima. Oni su krivi što sam zaplakao. Njima je poseban trenutak gledati mene na ovoj poziciji. To su bile suze radosnice. Tako je bilo i jutros. Pitali su me je li se dogodilo nešto ružno. Nije, naravno, nego sam srećan!
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.