Petar Jelić je još u osnovnoj školi pokazao da je izuzetan talenat. Stasao je u Modriči, bio njen kapiten i golgeter i igrao u više zemalja. Nekadašnji je fudbaler Modriče, Nirnberga, Karl Cajs Jene, OFK Beograda, Nižnjeg Novgoroda, Dinama iz Tbilisija, Novog Pazara, Gvanžua, Rada i reprezentacije BiH.
Rođen je 18. oktobra 1986. u Doboju.
- Eto, dolazi 40. rođendan. Vraćam se na savete mojih starijih kolega koji su sa mnom igrali u Modriči, koji su govorili kako će vreme brzo proći i kako što više treba da uživam u mladalačkim danima. Tako ja sada mogu da savetujem mlađe kolege i prijatelje, igrače Modriče, da vreme jako brzo prolazi. Treba da mnogo rade, budu pošteni i čestiti ljudi, odgovorni prema poslu kojim se bave. Sve se to kasnije negde vrati. Što se tiče mojih mladalačkih dana, moja prva sećanja vezana su za nesrećni rat. Nije bilo uslova za treninge, ali se jakom voljom sve prevazišlo. Sve to ojača čoveka i osnaži njegov karakter - priča Petar Jelić.
U Modriči je bio kapiten, prvi strelac Premijer lige BiH. Sa matičnim klubom osvojio je Kup BiH u penal završnici protiv Borca iz Banjaluke.
- To je bio šlag na tortu, kruna tadašnje karijere. Bila je milina sa 17 i 18 godina igrati za prvi tim, u Premijer ligi BiH, osvojiti tako važan trofej, kasnije biti prvi strelac šampionata. Za taj period vežu me najlepše uspomene. To je bila osnova, baza za dalji tok karijere i razvoja kako u profesionalnom smislu, tako i u ljudskom pogledu.
Jelić je prilično mlad otišao u pečalbu.
- Iz ove perspektive, mislim da sam prerano otišao u Bundesligu. Možda je bilo vreme za iskorak. Možda je trebalo otići u neku međuligu, a ne odmah u Nirnberg, u Ligu 5. Međutim, da nisam to tada uradio, možda kasnije ne bih doživeo neke trenutke, brže i ranije sazrevanje. Mladić od 19 godina bio je odvojen od kuće. Bilo je i tamo lepih momenata, osvojili smo Kup Nemačke 2007. Navijači su nam priredili veličanstven doček. Nisam bio zadovoljan minutažom, pa sam prešao u OFK Beograd. Te tri godine bile su mi fantastične, stekao sam mnogo prijatelja, dva kumstva. U poslednjoj mojoj sezoni na Karaburmi bili smo treći, izborili učešće u Evropi. Otišao sam, pa nisam igrao mečeve protiv Galatasaraja 2010. Drago mi je da su se moji tadašnji saigrači predstavili u dobrom svetlu protiv Turaka, te su ubrzo ostvarili dobre inostrane angažmane.
Onda je otišao u Rusiju, zatim Gruziju, igrao je i u Kini.
- Rusija je definitivno zemlja gde mi je bilo najlepše, zbog mentaliteta sličnog našem. U ljudskoj naravi je da potiskuje lošije, a pamti samo najlepše stvari. Ostalo je mnogo uspomena iz Rusije, iz Gruzije, Kine.
Iskustvo je sticao i u Novom Pazaru, u Radu. Bio je pretplaćen da trese mrežu Crvene zvezde, iako je u leto 2004. jednom nogom bio u najvećem srpskom klubu.
- Bilo je te 2004. godine, ali i 2009. godine, priče i kontakta sa najvećim klubom na Balkanu. Na moju žalost, do toga nije došlo. Da se transfer ostvario krunisao bih karijeru. Jednostavno, nije se dalo. Život negde uzme, negde vrati. Ostaje žal za Zvezdom, ali dogodile su se neke druge lepe stvari.
Na meču Super lige Rad – Voždovac 23. avgusta 2014. Jelić je čak pet puta tresao mrežu tima sa Dušanovca. U vreme velike Jugoslavije, zvezdaš Zdravko Borovnica postigao je pet golova protiv tuzlanske Slobode, a pre njega Partizanov Stjepan Bobek pogodio je malo više.
- U pripremi te utakmice nije mi ni na kraj pameti bilo da se tako nešto može dogoditi. Naravno, svaki napadač mora da ima dozu samopouzdanja. Jednostavno, bio je moj dan. Možda bi bilo još golova, ali sam zamenjen u 55. minutu. Zamenio me je Aleksandar Simić i poklonio mi se zbog učinka. Nakon utakmice užario mi se telefon. Mnogi su čestitali, neki su pitali da li je u pitanju greška. Hvala svima koji su mi bili podrška sve te godine, pa i danas.
Petar je na čelu Modriče. Možda u perspektivi možemo očekivati njen povratak u Prvu ligu Srpske ili u Premijer ligu BiH.
- Modriči je mesto makar u Prvoj ligi Republike Srpske, uz snažnu i konkretnu podršku lokalne zajednice i državnih institucija. Pokušavam da okupim tim ljudi koji vide tu perspektivu. Ubeđen sam da ćemo u narednom periodu da se vratimo u Prvu ligu Srpske. Za sada, to je za Modriču realnost. Tako dobru infrastrukturu ima malo ko u Srpskoj, zaostavština je od mog oca. Valjda se pojavi talentovana generacija, uz angažovanje nekoliko igrača sa strane, pa da se vratimo sve do Premijer lige BiH.
Jelić je član IO FSRS, kaže da je bilo lakše igrati nego donositi važne odluke.
- Većina fudbalera u tom momentu to ne može da shvati. U mladosti se ne razmišlja ponovo o problemima koje kasnije život nosi..
Petar je poslanik je u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
- Nisam ušao tamo da bih se s nekim svađao ili da bih stvarao publicitet. Nešto što me kroz život prati, i zbog čega sam odranije, a kasnije i kad sam počeo da igram fudbal, bio medijski eksponiran, jeste da mogu i umem s tim da se nosim. Ali definitivno, a to sam i rekao kad sam ulazio u skupštinske klupe, baviću se pitanjima za koja sam kompetentan da govorim. To je sport, to su socijalna pitanja ljudi iz moje izborne jedinice: Brod, Derventa, Vukosavlje i Modriča, i to su pravna pitanja. Pravnik sam po struci, pa se bavim pitanjima iz te oblasti - istakao je Jelić.
SIN IGRA FUDBAL
Petar Jelić je otac je dvoje dece.
- Sin ima deset godina, jako je zainteresovan za fudbal i trenira. Kćerka je išla na časove plivanja, sada se u kući govori o baletu. Drago mi je da imaju afinitete prema sportu, da imaju gde da usmere višak energije koji svako dete u sebi nosi. Biće u tom duhu vaspitavani, ali niko neće vršiti pritisak da se bave sportom. Ako se odluče za sport, imaće punu podršku čitave porodice.
UVEK OČEVIM STOPAMA
Prošlo je šest godina od smrti Milana Jelića, šestog predsednika Republike Srpske i čelnika FSRS i FSBiH.
- Mnogi kažu da vreme leči sve, ali malo samo ublaži neke stvari. Definitivno, ostaje bol i praznina kod moje majke i mene, mnogih ljudi koji su ga poznavali. Ostaje mi i veliki ponos zbog toga kakav je čovek bio, šta je sve učinio. Imponuje kada nam dođu gosti pa kažu koliko su voleli i cenili pokojnog oca. To svakoj porodici mnogo znači, čine nas ponosnim. Trudiću se da uvek idem njegovim ovozemaljskim stopama.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.