Dok je Vilson strpljivo odgovarao na pitanja novinara ispred svlačionica u „Pioniru“, s kraja hodnika se čula dečija graja. Klinci su nestrpljivo čekali da im se otac priključi. Predugo su bili razdvojeni.
– Nikad u životu nisam bio ovoliko bez porodice. Bilo mi je teško bez njihove podrške, jer nikada pre nisam igrao ovako loše – pričao je nasmejani Džamar Vilson, nekoliko minuta pošto je pred oko pet hiljada navijača pokazao da ipak zna da igra basket.
Partijom protiv tima iz Ljubljane Vilson je pokazao da u Humskoj nisu pogrešili kad su ga doveli u svoje redove.
– Trener mi je stalno govorio da nastavim da radim jako, jer je video da se trudim i zna šta mogu. Ni Rim nije izgrađen za jedan dan. Takođe, ovo je prvi put da sam u neki tim došao kada je sezona već bila počela. Velika je promena i navikavanje. Ali, dobar igrač period prilagođavanja skrati najviše što može.
Već je igrao pred navijačima Partizana. Ali, atmosfera koja je bila na utakmici protiv Tajfuna ne može da se poredi sa onom u subotu.
– Atmosfera je bila neverovatna. Bilo je pomalo čudno, jer osećao sam da ne igram dobro, ali i dalje sam dobijao veliku podršku. Isto kao i ostatak tima. To mi mnogo znači, jer ovde sam tek dvadesetak dana, navijači me još nisu upoznali. Ali, tom podrškom pokazuju da veruju u mene. To govori mnogo o klupskoj tradiciji.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.