Nismo ni sumnjali da je selektor Saša Bošković vojnik rukometa, Šumadinac odan reprezentaciji i Srbiji, kako je sam naveo za sebe u otvorenom pismu javnosti i to je jako lepo, stvarno uslov da bi bio tu gde jeste i biva već četiri godine (s promenljivim uspehom), ali to sve ne znači da ne treba da bude izložen ozbiljnijoj analizi i da posle poslednja dva ljuta neuspeha (nekvalifikovanje na SP i OI) nije došlo vreme da se povuče, da ga smene, šta god od toga.
Pogotovo što se nije snašao sa bojkotom četiri najbolje reprezentativke čime mu je trajno ugrožen autoritet.
Odavno imamo problem sa strukom, najveći je taj što naši trenerski autoriteti svoja bogata znanja nisu preneli na mlađe i ne rukovode njihovim razvojem (čast izuzecima), a ništa manji nije taj što im nije omogućeno da između sebe izaberu najbolje i formiraju Stručni savet, vrhovno telo pri RSS koje bi biralo selektore. O tome već godinama pričamo, ali ovaj Upravni odbor radi bez njega i samostalno bira ovako važne funkcije.
Dok čekamo sednicu UO RSS, analizu i obrazloženje (molimo samo da ne bude saopštenje, ili otvoreno pismo), da čujemo šta kaže dr Saša Marković, predsednik Zajednice trenera i član rukometne vlade Srbije.
- Trenerska organizacija je već pre nekoliko meseci donela odluku da njeni članovi koji ne ispune zacrtani cilj, budu smenjeni. Prema tome, Boškovićeva sudbina je poznata, kao što bi bila i bilo koga drugog u Srbiji.
Pa, šta je bio cilj?
- Znate dobro, koliko i ja, pa odlazak na Olimpijske igre.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.