Postoji osnovna želja, primarna ideja o tome kako bi ova generacija Srbije trebalo da igra. Čvrsto, fizički, sa jakom i disciplinovanom odbranom iz koje će, kasnije, doći i koševi. Često je selektor Aleksandar Đorđević govorio o tome kako se ovaj tim već prepoznaje kao jaka odbrambena ekipa.
Niko to ne može da ospori, ali ono zbog čega je ceo Orfeo Superdom u dalekoj Kordobi ovacijama ispraćao poteze „anonimnih“ Srba nije se dešavalo u defanzivi. Orlovi igraju besprekornu napadačku košarku...
- Pa, počeli smo lošije – klima glavom levo-desno selektor Srbije.
Čisto da ne bude sve idealno. Ali, bilo je blizu toga. Toliko da se apsolutno neutralna argentinska publika zaljubila u srpske igrače.
- Vidiš, nisam razmišljao o tome. Argentinci gaje jedan određeni stil košarke već godinama. Kako vole da kažu, učili su od nas, od trenera koji su radili ovde. A, i naša škola košarke im je odgovarala, kao i životna filozofija, kultura... Oni su izuzetno talentovana nacija za timske sportove sa loptom. Ako te oni prepoznaju i upute ti aplauz, to je dobra stvar. Nisam tako razmišljao, ali mi je drago.
Posebno je bilo izraženo kada je Miloš Teodosić bio u kontaktu sa loptom. Nekada bi nestrpljivo uzdisali i pre nego što bi asistirao.
- Dobro, on je igrač koji oboji igru na nesvakidašnji način, pun talenta. Ta ofanzivna rešenja su samo njemu svojstvena. Publika to zna, primećuje. To je nešto što daje ton našoj igri.
I, vraćamo se na taj ofanzivnu boju Srbije. I taj loš početak.
- Verovatno je to proizvod 20 dana tokom kojih smo jedva čekali da krenemo. Onda smo ušli u našu igru u određenom ritmu koji nije pao, nije stao. To mi se sviđa, to je nešto čemu težimo. Uvek tražim od igrača sa klupe da podignu ritam, da nema padanja.
Selektor je pronašao još jednu pozitivnu stvar u prvoj proveri pred put u Rio. Ono što su svi videlu u drugom poluvremenu, on je primetio već u prvom.
- Dobili smo jednog Milana Mačvana koji dugo nije igrao, dugo je vukao povredu zbog koje je prvi put sa nama na terenu. I to je najpozitivnija stvar. Bez obzira što se meni njegovo prvo poluvreme bez poena više svidelo nego drugo u kojem je davao koševe. Zato što je doneo određenu borbenost, sigurnost, preokrenuo igru uz još neke momke koji su ušli sa klupe.
Ali, uz neskriveno zadovoljstvo individualnim ostvarenjima, Đorđević još jednom apostrofira timsku igru.
- Mi pre svega imamo imamo jednu ekipu koja nije opterećena individualnim moranjima. Imamo tim koji funkcioniše tako da ide protiv svakoga na pobedu.
Poslednja provera je meč protiv Hrvatske.
- Još jedna utakmica bez opterećenja, mirnih glava. Da nas uvede u ono što nas čeka. Recimo, Argentina ima već devet pripremnih mečeva iza sebe, oni završavaju pripreme za Rio, a mi smo u odnosu na njih u početnoj fazi. Jednostavno, imali smo tu atipičnost koja se osetila i kod Francuske i Hrvatske. To su realnosti koje shvatamo, ali gledamo u svoj tanjir. Uvek samo da nametnemo svoju igru i snagu.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.