Od Niša do Švajcarske put je Dušana Petrovića (26) vodio preko Beograda, i stigao je gde je naumio.
Već četvrtu godinu polako „krcka“ podno Alpa, u zemlji sa tri zvanična jezika, u kojoj se sve bitne odluke donose na referendumu.
Dušan je skoro potpisao za Baden, iz istoimenog mesta nedaleko od Ciriha, koje se nalazi u kantonu sa nemačkim govornim područjem.
- Niško sam dete, ponikao sam u Jugopetrol Železničaru, kao i svaki klinac sanjao sam da obučem dres prvog tima i da se ostvarim kao profesionalni igrač, ali za to nikad nisam dobio šansu u rodnom gradu, ni sam ne znam iz kog razloga, ali dobro. Sudbina je htela da idem drugim putem - pomalo će setno Dušan.
Ipak, sada je zahvalan što se sve ovako izdešavalo.
- Rano sam krenuo trbuhom za kruhom, put Beograda. Prvi klub bio mi je PKB (2012), a potom sam prešao u Crvenu zvezdu (2013). Imao sam šansu da radim sa dobrim trenerima, ali mi je posebno drago što sam imao priliku da budem deo crveno-belog tima na čelu sa Nenadom Peruničićem.
Kratko vreme je Petrović proveo na srpskim superligaškim terenima.
- Brzo je došlo vreme da se oprobam u inostranstvu. Prvi klub u Švajcarskoj bio mi je Zofingen (2014). S obzirom da sam pružao dobre partije vrlo brzo je došlo do saradnje sa Amicitijom (2015) iz Ciriha, koju je tada vodio naš trener Robert Kostadinović.
Narednu sezonu Dušan je igrao u Štafi (2016).
- Ponovo sam sarađivao sa našim trenerom, ovaj put Predragom Miličićem, za koga takođe imam samo reči hvale.
Onda je usledila duža pauza.
- Nekoliko meseci imao sam problema sa povredom. Pre mesec dana stigla je ponuda Badena (2017), rešili su da se pojačaju u drugom delu sezone, i odlučio sam da se vratim na teren, jer se odlično osećam. Brzo smo se dogovorili oko uslova. Paraf je na četiri meseca, do kraja sezone, pa ćemo videti kako će biti dalje.
O novoj ekipi iz drugoligaškog ranga ne zna mnogo, bar za sad.
- Baden deli treće mesto sa 18 bodova koliko imaju Milin i Soloturn, Štafa ima 21, a vodeći Endingen 26. Kao i većina timova u Švajcarskoj igraju dosta dinamično, fizički su jako spremni. Doveden sam da pokrijem poziciju desnog krila, ali korektno mogu da odradim posao i na beku. Ostaje mi da se dokažem u novoj sredini, a kako će se priča odvijati do leta ostaje da se vidi.
Potrebno vreme za jezik i sistem
Dušan se od dolaska „vrti“ po ciriškom kantonu.
- Svaki početak je težak, trebalo je vremena dok sam se integrisao, naučio nemački jezik (jedna vrsta dijalekta) i ušao u njihov sistem. Drugačiji smo narod, ali kad se sve sabere i oduzme zadovoljan sam. Dovde ne bih dogurao bez podrške porodice i oca, on je i najzaslužniji za sve što sam postigao u karijeri.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.