Danilo Krtinić je novi trener Tatjane Mirković. Nacionalna rekorderka u bacanju koplja (64,21 m) na bazičnim pripremama u Počefstrumu (Južna Afrika), početkom godine, raskinula je višegodišnju saradnju s Dragišom Đorđićem.
Sa ovim stručnjakom iz AK Srem iz Sremske Mitrovice došla je do zvanja vicešampionke Starog kontinenta i spomenutog rezultata broj 1. Bilo je to u Cirihu 2014. godine.
I Krtinić je iz Sremske Mitrovice, rodnog grada Tatjane Mirković, samo iz AK Sirmijum.
– Danilo je u stvari moj novi–stari trener – podseća Tatjana Mirković, aktuelna prvakinja Srbije u bacanju koplja. – Posle dužeg razmišljanja s kim bi bilo najbolje da treniram, došla sam na ovu zamisao. Krtinić je bio moj prvi kopljaški trener. S njim sam bacila svoj prvi rekord države, naravno za pionirke.
Kaže 26–godišnja Tatjana, koju neki znaju po devojačkom prezimenu Jelača, da se lako dogovorila s Krtinićem.
– Plan je da u budućnosti pomerimo granicu mog seniorskog rekorda i da osvojimo još sjajnije međunarodne medalje.
Kapiten ženske ekipe Crvene zvezde obavestila je i klub.
– Na našem najvećem stadionu pozdravili su ovu moju odluku. Oni inače planiraju da izgrade i poseban teren za daljinska bacanja tako da će s uslovima biti i više stručnjaka, koji će se razumeti u bacanje koplja. Sada možemo da ih nabrojimo na prstima jedne ruke.
Krtinić se, kada smo ga pozvali, takođe prisetio početaka rada s Tatjanom:
– Trčala je kroseve, kada sam je preusmerio na bacanje koplja. Zajedno smo došli do nekih 43 metra, pionirskog rekorda, ako se dobro sećam rezultata. Posle nisam mogao više da radim s njom zbog obaveza prema Dragani Tomašević, državnoj rekorderki u bacanju diska. Dosta vremena provodio sam na pripremama, takmičenjima u inostranstvu, pa nisam mogao da se posvetim talentovanoj kopljašici. Znali smo u klubu da joj je neophodno da ima nekog ko će da je prati stalno, pa je kolega Aleksandar Spajić veoma uspešno preuzeo tada brigu o Tatjani i evo sada ću opet ja.
Kako ćete s dve vrhunske takmičarke?
– To je sada prednost, jer će obe boraviti na praktično istim pripremama i takmičenjima. Neophodno je imati vrhunske uslove, poput onih posle Moskve 2013, jer bez toga nema ni vrhunskih rezultata. To je čak i najbitniji momenat u ovom trenutku.
Kakvi su vam planovi?
– Dogovorili smo se o saradnji, ali još ne o detaljima. Zato ću reći osnove svog stava. Svi znaju da je Tatjana neko ko može do najvećih medalja. Ovih 54 metra s Prvenstva Srbije u Kruševcu nisu dostojni njenih mogućnosti. Ima još prostora za napredovanje, posebno u snazi. Ja nisam pristalica priča o internet treningu od sat i po dnevno. To je šarena laža. Do ovoga što ja mislim da Tatjana uradi, a to je medalja na Prvenstvu Evrope sledeće godine i pre svega na Olimpijskim igrama 2020. u Tokiju, mora se principom: krv-znoj-suze-sreća-pamet. Ako preživi moj trening imaće i medalje...
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.