Piše: Vladislav Vlajić
U redakciji Žurnala, naročito preko leta, nema dana da ne zazvoni telefon i s druge strane žice dopre pitanje: „Hoće li neko od legionara da pojača beogradske večite rivale?”
Navijači Partizana imali su sreću: sportski direktori bili su prilično pažljivi u odabiru i angažmanu „mađioničara” i „čarobnjaka” sa afričkih i južnoameričkih meridijana.
Više od pola njih zasluženo su postali junaci Juga, idoli publike, s pokrenutim inicijativama za dobijanje crvenog pasoša, idejom da čak zaigraju i za našu reprezentaciju. Ali...
Odvajkada, medalja ima i drugu stranu. Da li svi heroji moraju da budu i – sveci? Slučaj „Leonardo”, najsvežiji, ne i originalni primer, osvrtom u prošlost: uprkos tome što su se busali u „crno-bele grudi”, sa zasluženim epitetom igračkih veličina, za „ausvajs” da napuste Humsku grebli su i Almami Moreira i Ivan Ivanov!
Leonardo je, u utorak uveče, dao gol Budućnosti. Proslavio ga je na uobičajen način, trkom do Juga, uz dodatak, okret i, uz podignut prst, ne baš blagonaklon pogled ka svečanoj loži.
Dovoljno da masu okrene protiv uprave, u tom trenutku bez mogućnosti da ne da na sebe. U najmanju ruku, bez želje da branimo vrhušku, čini se malo manipulatorski?
Šta hoće Leonardo? Medijima reče: novac mu nije prioritet. Dobro... Brazilac voli Partizan? Dobro, ali sigurno manje od svih koji su cepali glas s južne tribine.
Koliko zarađuje virtuoz iz Adire? Više nego što će bar 90 odsto onih što su mu protiv Budućnosti s razlogom skandirali ime.
I, tu nema ništa loše (sve je legalno), prošlo je vreme kad se fudbal igrao za „treće poluvreme” i osmeh vragolaste šiparice iz komšiluka.
Partizan bez Leonarda, definitivno, nije isti tim. Složićete se: da ga Parni valjak nije imao prošle sezone, ne bi ni osvojio duplu krunu. I, zato, rukovodstvo treba sve da uradi da ga zadrži u Humskoj. Ali...
Vreme je da maske padnu! Ukazivanje na činjenice, bez obzira da li se radilo o Leonardu, te Moreiri ili Ivanovu, nije i ne sme da bude jeres.
Brazilac nije samo majstor perfektnog izvođenja slobodnih udaraca, guranja „bubamare” kroz noge protivniku, skidanja paučine iz rivalovih mreža, već i osoba za koju niko tačno ne zna kad će da se pojavi na pripremama, odmor mu je važniji čak i od finala kupa, draže mu je da se taksijem nego klupskim autobusom, sa saigračima, vrati iz Slovenije.
O svađi s kolegom iz napada (da li je Uroš Đurđević zaslužio da mu se posle 29 golova za samo deset meseci zviždi?!), da i ne govorimo...
Leonardo, zato nas bar poštedi priče o ljubavi. Almami i Ivane, takođe... Autorska prava ima Saša Ilić!






Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.