Piše: Zoran Stojadinović
Srbija je doživela prvi poraz u kvalifikacijama i sad u reprezentaciji ništa ne valja! A posle pobede u Irskoj bilo je bajno i sjajno... Biće i sutra posle trijumfa nad Gruzijom. Zaboraviće se neuspeh u Beču kao da se nikad nije ni dogodio. Branislav Ivanović, Nemanja Matić i ostali, mahaće s krova otvorenog autobusa, u gradovima širom Srbije zaljubljenici u fudbal pohitaće na ulice da proslave plasman na Mondijal...
Odgovor na pitanje šta više volimo: da li da se radujemo ili tugujemo, trebalo bi da bude jednoglasan. Ali da bi takav i postao moramo svi da preuzmemo odgovornost za greške reprezentativaca u Beču. Svi, jer niko se nije udostojio da pomene koliko je recimo Arnautović kvalitetan fudbaler i da je Austrija i u Beogradu možda i nezasluženo poražena...
Već posle pobede u Dablinu počela je da se stvara euforija koja logično nije mogla da mimoiđe fudbalere. Jer, i oni slušaju priče prijatelja, navijača, čitaju izjave stručnjaka i razumljivo – uživaju u hvalospevima.
Sad kad smo ih naveli na stranputicu, red je i da im pomognemo da se sa stranputice vrate na pravi put - onaj koji vodi u Moskvu. Utakmica sa Gruzijom nije poslednja koja će se igrati u Srbiji, niti će ako Orlovi ne pobede, doći sudnji dan, ali jeste važnija od svih igranih posle Mondijala 2010. u Južnoj Africi.
Toliko važna da nijedna stolica na Marakani ne bi smela da ostane prazna. I nije u pitanju samo 15 miliona evra koje bi Mondijal doneo Srbiji i Fudbalskom savezu.
Interes je mnogo veći od novca neophodnog za razvoj fudbala i infrastrukture u našoj zemlji a oslikan je u grozničavoj želji privrednika da im Orlovi otvore prostor za marketinšku promociju na planetarnoj smotri fudbala narednog leta u Rusiji.
Za one koji ne shvataju, priča je iluzorna, ali apel svakako moraju da razumeju: reprezentacija Srbije važnija je u ovom trenutku i od Zvezde i od Partizana, od bilo čijeg interesa.
Konstatovali smo svi da je Stefan Mitrović kasnio za Brugstalerom kod prvog gola, ali malo ko je primetio da je Branislav Ivanović zakasnio da napravi ofsajd.
Ili još koji sekund ranije: zar centarfor Mitrović nije morao da blokira štopera Dansoa i ne dozvoli mu da sa svoje polovine asistira za gol Brugstaleru? Videli smo i da je Nastasić ispadao, ali smo zaboravili i kad je Matić tako slabo igrao i kad je Tadić bio toliko nemoćan kao u Beču...
I ko zna koliko bi nas danas sve kolektivno u fudbalskoj Srbiji bolela glava da Vladimir Stojković ne brani u životnoj formi...
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.