Kako vreme odmiče, Dušan Jovančić (28) preti da napravi veliku „buku”. Iz treninga u trening, meča u meč, bivši kapiten Vojvodine pokazuje da nije samo igrač zadatka.
Neko kome je mesto na terenu samo u poslednjoj trećini utakmice, kada je neophodna svežina i stabilnost timu.
To je stameni vezista dokazao u gotovo svakoj utakmici kada je od trenera Vladana Milojevića dobio šansu. Najreprezentativniji primer je poslednji meč sa Mačvom u Šapcu.
Otresitost, besprekornost, konstantna borba... Na kraju, kruna u vidu pogotka. Utrčavanje u prazan prostor i lob udarac u stilu rođenog golgetera preko istrčalog golmana Dušana Puletića za konačnih 2:0.
– Ugledao sam rupu u njihovoj poslednjoj liniji, utrčao u prostor, Ben mi je poslao sjajno loptu. Video sam da je golman izleteo i rešio da ga „bocnem”. Bilo je efektno i što je najvažnije ušla je u mrežu – priseća se Jovančić svog drugog gola u dresu crveno-belih.
Duel u gradu kraj Save usledio je samo nekoliko dana posle meča trećeg kola Lige šampiona sa Liverpulom na čuvenom Enfildu.
– Enfild je kultni stadion. Osećaj je neverovatan. Bilo je to fantastično iskustvo. Liverpul je jedna od najboljih ekipa na svetu. Na svim nivoima, Redsi su baš jaki.
Zvezda je na megdan slavnom rivalu izašla sa znatno više samopouzdanja nego što je to bio slučaj protiv Pari sen Žermena u Parizu. To nije bilo dovoljno. Kvalitet je presudio u korist Engleza (4:0).
– Dobro smo se nosili na početku, do primljenog gola. Posle su nam dali još jedan na kraju poluvremena, zatim je bio i penal... Mislim da smo mnogo više pokazali nego protiv PSŽ.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.