Dušan Tadić je potvrdio klasu, Luka Jović izvanrednu formu iz kluba potvrdio i u reprezentaciji, Marko Dmitrović pokazao da je autentični naslednik Vladimira Stojkovića na golu Srbije, ali je Nemanja Maksimović požrtvovanjem i borbenošću ostavio možda i najbolji utisak od Orlova na utakmicama protiv Nemačke i Portugalije.
Zlatni Orlić sa Novog Zelanda na gostovanju u Lisabonu prvi put je nosi dres državnog tima u kvalifikacionoj utakmici, prethodno je u Ligi nacija bio jedini naš igrač sa svih 540 minuta na terenu.
Tih, skroman i povučen, iznad svega vaspitan i nenametljiv van borilišta, tokom utakmica je sušta suprotnost – čvrst, energičan i odlučan da opravda poverenje i kad zatreba preuzme odgovornost na sebe.
Srbija je u Maksimoviću definitivno dobila zadnjeg veznog za budućnost, fudbalera pored kojeg ne moramo da brinemo kad u sastavu nema iskusnijih Nemanje Matića i Ljubomira Fejse, kao što je bio slučaj na martovskim ispitima.
– Utakmica protiv Nemačke bila je samo na papiru prijateljska. Shvatili smo je ozbiljno kao odličnu pripremu za početak kvalifikacija. U Volfsburgu smo na terenu imali veliki broj mladih igrača. Odlično smo počeli, imali priliku da već u prvom poluvremenu steknemo dva gola prednosti. Meč je mogao da ode na drugu stranu, Panceri su imali šanse da naprave preokret, ali smo igrom i zalaganjem zaslužili remi. Pokazali smo da „ginemo” jedan za drugog, da za nas nijedna lopta nije izgubljena – kaže Nemanja Maksimović.
Niste se uplašili što ste u duele sa jakim protivnicima ušli bez Matića, Kolarova, Kostića, Fejse?
– Znali smo da imamo veliki broj kvalitetnih igrača, da smo, pogotovo ako igramo kao tim, sposobni da nadoknadimo izostanke iskusnijih. Svaki reprezentativac imao je svoj udeo u dva remija. Protiv Portugalije smo poveli na vreme. Trpeli smo zatim pritisak domaćina, Danilo nam je dao evrogol. Utakmica je mogla da se prelomi u protivničku korist, ali smo dobro stajali na terenu i uz snažnu volju i disciplinu sačuvali nerešen rezultat.
Od Novozelanđana su na terenu u Lisabonu bili još Mijat Gaćinović, Sergej Milinković-Savić i Andrija Živković, a na klupi su ostali Milan Gajić, Predrag Rajković i Miloš Veljković. Jeste li očekivali ovakvu brojnost vaših vršnjaka među Orlovima?
– Posle godina lutanja i navikavanja na seniorski fudbal 80 odsto nas je u kvalitetnim klubovima i imamo veliku minutažu. Nije bilo realno da nas ranije bude u A reprezentaciji u ovolikom broju. Sad imamo u nogama četiri-pet godina seniorskog fudbala, iskusniji smo i možemo da preuzmemo odgovornost i u seniorskom državnom timu. Poslednje utakmice su pokazale da smo napravili dobar spoj sa starijim igračima i da zajedno možemo do uspešnih rezultata – zaključio je Nemanja Maksimović, junak fudbalske Srbije 2015. godine, sa potencijalom da i u najjačoj konkurenciji dostigne visine.
Kompletan intervju sa Nemanjon Maksimovićem možete da pročitate u broju Sportskog žurnala za 31. mart. Ukoliko želite da se pretplatite na elektronsko izdanje Žurnala kliknite OVDE.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.