Novinari u Palati sportova u Antverpenu poskočili su sa svojih mesta i hitro počeli da vade telefone iz džepova kada je Aleksandar Đorđević poveo grupu uspešnih, uglađenih Italijana u teget odelima, uz stepenice, ka pres sali.
Neko mu je rekao da je tamo točilica sa belgijskim, ukusi su različiti ali bez dileme među najboljima najbolja na svetu, pivom, što je bilo dovoljno da se trener Virtusa „šankira“ i počne priču.
Za tih pet-deset minuta, sipao je anegdote, pominjao Tanjevića, Fotua... Pričalo se o svemu osim o tek završenom finalu Lige šampiona u kojem je Virtus ponovo opipao trofej. Đorđević je svoje ispunio, sve što je dalje išlo bilo je važnije i zabavnije.
Ako nije verovao da bi u nekom dijalogu moglo da iskoči poređenje sa jednim od najuspešnijih NBA trenera u istoriji, Petom Rajlijem, Đorđević se dobro snašao na konferenciji za medije kada su ga Italijani uporedili sa Božom Maljkovićem, ili kada je sam pominjao velike prethodnike u Virtusu, među njima i profesora Aleksandra Nikolića.
– Cela naša škola, svi ti treneri... Svi oni su utabali stazu kojom moramo da idemo i uvek moramo da budemo na nivou. Ne smemo da idemo ispod toga – nasmejao se Đorđević, pa dodao:
– Barem sam ja to sebi tako zacrtao. Imam svoju misiju. Ovo sam i uzeo zbog toga što, čini mi se, mogu da vidim gde će ovaj klub biti za dve godine. To je ono što mi je cilj.
Sale Nacionale je čovek sa više ciljeva.
– Reprezentacija je apsolutno moja najvažnija profesionalna misija. Od trenutka kada sam preuzeo taj posao do dana kada budem radio. Sjajna čestitka mi je stigla i od Saleta Danilovića, bivšeg Virtusina, fenomenalno! Između ostalih, naravno, svima im se zahvaljujem na čestitkama. Na nama je da napravimo dobar plan...
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.