Život je brz, protok informacija ekspresan, a utakmica je toliko da se gotovo i ne mogu pažljivo ispratiti. Igra se bukvalno, u nekom od brojnih takmičenja, svaki dan. Klupska sezona na Starom kontinentu je kao dragstor, radi non-stop.
To je i najveći razlog zašto se najveći domet nekog kolektivnog sporta na velikim takmičenjima od kada se ova zemlja zove Srbija - uzimajući u obzir razliku između očekivanog i ostvarenog - čestito nije ni proslavio, a osvajači srebrne medalje sa Svetskog šampionata u Španiji požurili su da se jave na posao u klubovima.
I – potom su krenule utakmice, rezultati, poeni, skokovi, asistencije...Evroliga, Evrokup, Evročelendž, regionalna prvenstva, nacionalne lige, kupovi...A, od reprezentativaca se uvek očekuje da budu najbolji.
Onda je i potpuno logično da dominiraju dnevne stvari, da se dugoročno i ne planira, pa je izjava našeg selektora Aleksandra Đorđevića da je cilj Srbije na Evropskom prvenstvu iduće godine zlatna medalja poremetio ustaljeni red.
Od toga smo i krenuli u razgovor sa Stefanom Markovićem, starterom našeg državnog tima, osvajačem dve medalje na velikim takmičenjima. Taj domet od Srba koji se još bave košarkom imaju samo Miloš Teodosić, Nenad Krstić, Nemanja Bjelica i Miroslav Raduljica.
- San svakoga sportiste su Olimpijske igre, propustio sam Peking 2008. i London 2012. Ne bih voleo da ne budem učesnik i trećih. Rio 2016. bi mogao biti kruna ove generacije. Sa nekim momcima sam zajedno od kadetskih dana, bilo bi lepo da prođemo i taj Brazil.
DA POVREDE ZAOBIĐU
Marković je poznat kao igrač koji se ne štedi, za nema izgubljene lopte. Takvi borci se češće i povređuju.
- Zdrav sam. Imao sam samo jednu pauzu od šest dana zbog povrede stopala. Dok igram ne čuvam se. Želim da uživam u igri i budem srećan.
Đorđević je optimista – kažemo Markoviću.
- Verovao je u nas od prvog dana priprema. Zrači neizmernu energiju koju je preneo na nas. Čovek je sa stavom i ambicijama. Verujem u sve što kaže. Inače sam takav da se borim dok postoji i najmanja šansa za dobitak. I uvek verujem da ću uspeti, sportista sam, to je prirodno. Na Evropskom prvenstvu imaćemo i bolji kvalitet i više iskustva. Napredovaćemo još za godinu dana – dobro je raspoložen plejmejker, po potrebi i bek evroligaša Unikahe iz Malage.
Unikaha je četvrti klub, posle Benetona, Valensije i Banvita, čije boje branite u inostranstvu. Kako vam je u novoj sredini?
- Brzo sam se privikao, iako ima razlike u odnosu na Valensiju. Nedostaje mi porodica, ali će mi se pridružiti za nekoliko dana.
Unikaha u Evroligi ima skor 3:2, u španskom prvenstvu 6:1.
- Idemo ka TOP 16, atmosfera je dobra, stručni rad na visokom nivou, imamo podršku navijača. Imali smo dva kiksa, očekivali smo da ćemo dobiti Makabi i u domaćem prvenstvu Huventud u Badaloni. Ohrabreni smo igrama jer smo tim sa dosta novih igrača, a vidim još dosta prostora za napredak. Ne planiramo, idemo od utakmice do utakmice, dešava se da za manje od 24 sata igramo novi meč. Najbliži je Kup Kralja, želimo da se plasiramo.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.