Sreda, 10. jun 2020. Veče u beogradskom domu Bibarsa Natha, planetarno poznate uzdanice Partizana i kapitena reprezentacije Izraela.
Kraj TV ekrana trojica mališana, u crno-belim dresovima, s šesticom na leđima. Pretpostavljate, sinovi sjajnog veziste: Akram (dobio ime po dedi), Ajnal i Arijan.
Posmatraju, ne trepćući, prenos polufinalnog meča Kupa Srbije – duel Parnog valjka i Crvene zvezde. Sve dok...
- Gledali su prvo poluvreme i, potom, u pauzi otišli na spavanje – otkriva Natho senior da mu je san, ipak, nadjačao naslednike.
Dovoljno da propuste spektakularnu scenu - Bibarsovu egzekuciju na „neviđeno” proigravanje Umara Sadika, čuju huk oduševljenja razdraganih Grobara s Topčiderskog brda, bačenih u ekstazu s potpisom njihovog oca...
- Ujutro, kad su se probudili i kad im je majka rekla da smo slavili i da sam ja postigao gol, bili su presrećni, pevajući: „Hej, pobedili smo Crvenu zvezdu” i „Hej, idemo u finale!”
Plima emocija na licu čerkeskog majstora...
- Izuzetno sam srećan što sam sinove učinio ponosnima! Uživao sam... i dan posle utakmice.
„Tajming” da prozborimo „koju” i o Sadikovoj asistenciji...
- Sadik je izveo neverovatan dribling! Da li sam očekivao asistenciju? Ne, prvo sam mislio da će da šutira na gol, ali kad sam video da se opredelio za dodavanje utrčao sam u prazan prostor. Takav je fudbal: morate da budete na pravom mestu u idealno vreme. Fantastično!
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.