Damir Mikec je jedan od junaka Srbije na Olimpijskim igrama. Prvi osvajač medalje, srebrni u individualnom takmičenju, momak koji je na svojim četvrtim Igrama uspeo da se dokopa odličja...
Međutim, za njega se sve to dešavalo pre tri dana. Sada je bio fokusiran na uspeh u tandemu sa prijateljicom, Zoranom Arunović.
Možda i zato, posle borbe za bronzu, zvučalo je kao da je Mikec daleko više razočaran i tužan.
- Borili smo se – procedio je Damir.
- Sada sam ćutljiv, jer smo završili pre koji minut. Slažem kockice, pokušavam ovo nekako da progutam.
Nastavio je, tiho...
- Imao sam veliku želju. Naravno da sam dao sve od sebe, mnogo sam hteo, jer smo zaista kvalitetan tim. Borili smo se, iako je bilo jako teško. Pripadamo samom svetskom vrhu, ali ostaje veliki žal za medaljom. U finalu se jesmo vratili u nekoliko navrata, ali moj nastup je bio daleko ispod očekivanja. Zato sam i potišten. Morao sam da dam više. Strašno mi je žao zbog toga.
I još nešto ga je tištilo:
- Žao mi je što im nismo vratili, stari su nam dužnici. Nekad pobedimo mi, nekad oni.
Damir Mikec posle ovog miksa vraća se za Beograd. Sa veličanstvenom olimpijskom medaljom. Milimetri su nedostajali da ponese i još jednu.


Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.