Aleksandar Vukić, momak sa naših prostora, rođen u Australiji, kome su roditelji izbegli iz Sarajeva početkom rata, imao je zanimljivu sudbinu.
Od dolaska porodice u Australiju, preko povrede koje su mogle zauvek da ga odvoje od terena, do pozivnice „srećnog gubtnika” na turniru, do ulaska u prvih pedeset tenisera sveta.
– Rođen sam u Sidneju, ali je moja porodica pobegla iz Sarajeva kad je počeo rat. Tad su svi muškarci morali da se prijave u vojsku, a moj otac Radoje nije hteo da nastrada. Mama Ljiljana i stariji brat Vladimir su mogli da napuste Sarajevo što su i uradili. Međutim, tata je morao da pronađe način i uspeo je da iskoristi priliku da se uklopi u jednu porodicu i zajedno sa njom ode avionom.
Usledio je odlazak u Crnu Goru, čekala se viza za Australiju…
– Roditelji su stigli u Sidnej sa samo hiljadu dolara u džepu. Tad im je bilo izuzetno teško da pronađu posao, vremena su bila drugačija, a sad oboje su kompjuterski inženjeri.
Ovaj momak je rođen 1996. godine, stariji brat je bio zaluđen tenisom, pa je često na treninge vodio Aleksandra.
– Moj zadatak je bio da skupljam loptice. Trenirao sam tada dva sporta, tenis i fudbal i tako je bilo do trinaeste godine, a onda sam morao da izaberem nešto. Odlučio sam se za tenis.
Usledio je odlazak u Španiju sa sedamnaest godina gde nije imao mnogo uspeha, ali je ponovo dobio šansu kao srećni gubitnik. Na jednom turniru ga je video Bred Denser i sve je krenulo uzlaznom putanjom, ali ne dovoljnom koja bi garantovala uspeh.
Vukić je u ponedeljak debitovati prvih 50 na ATP listi. Taj uspeh doneo mu je plasman u osminu finala u Torontu, i to posle pobeda nad Ćorićem, a potom i Kordom.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.