U najvažnijem momentu muškog finala Kupa Srbije, kada je rezultat bio 1:1, najpribraniji ostao je momak koji je dugo čekao ovaj trofej sa Vojvodinom. Doneo je poslednje poene za prednost svog tima i stvorio „podlogu” za miran poslednji set, u kom su i stavili tačku na veliku borbu i osvojili 16. pehar za klub iz Novog Sada.
Kažu - ko čeka, taj i dočeka. Sada je to bio Žarko Ubiparip. Mnogi znaju da je nagrađen MVP priznanjem, ali ne i šta mu je dalo poseban vetar u leđa pred ovakvu partiju.
- Pre utakmice dočekalo me je veliko iznenađenje. Došli su mi roditelji iz Kanade, to nisam znao dok ih nisam ugledao na tribinama. Nisam mogao da verujem, nisam ih video nekoliko meseci. To je bila posebna doza sreće, motivacije, treme... Pored njih, bili su tu baba i deda iz Sombora, koji dolaze na svaku utakmicu, sa njima i moja devojka. Zbog njih sam tu gde jesam i mislim da sam im uzvratio na najbolji mogući način. Drago mi je zbog nagrade MVP, puno mi je srce, ali najvažnije je da smo osvojili timski trofej – rekao je primač Lala.
Najkorisniji igrač analizirao je meč sa Mladim radnikom, koji je završen na neobičan način – umesto akcijom, Matija Milanović prstima je „lagano” spustio loptu u teren protivnika.
- Uh, u tom trenutku je teret pao sa leđa. Nisam verovao da je tako uzeo poen, da je lopta pala, da smo konačno ostvarili cilj. Trebalo je nekoliko sekundi da shvatimo šta se desilo pre lavine lepih osećaja. Ne mogu da kažem da je bilo lako, ali jesmo maksimalno olakšali sebi. Bili smo skoncentrisani kada je bilo najvažnije, tu smo pravili veliku razliku i imali prostora da izgubimo nekoliko poena.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.