Nazire se svetlo na kraju tunela u Humskoj. Partizan je posle niza od osam utakmica bez trijumfa, vezao dve pobede protiv Mladosti i Tekstilca.
Mihajlo Ilić, povratnik u redove Parnog valjka, doduše privremeno, s obzirom na to da se vratio u matični klub na jednogodišnju pozajmicu, imao je veliki doprinos u trijumfu nad Lučancima, jer je postigao jedan od tri gola.
Ipak, sitacija u Humskoj je daleko od sjajne, o čemu je u Partizanovom podkastu govorio Ilić:
- Čekamo bolja vremena, kako bismo izašli iz krize prsutne u klubu u poslednje vreme. Jeidni način je da se ujedinimo, igrači i navijači, da mi na terenu dajemo sve od sebe, a publika da nas bodri. Nadamo se da će srećnije vreme brzo doći. To je želja svih nas. Prvo moramo igrom, zalaganjem i borbom za dres da vratimo gledaoce, na tribine, a oni ne dolaze ni zbog koga drugog nego zbog nas i Partizana. To je jedini put. Ekipa se promenila u odnosu na moj prethodni boravak, veliki je broj novajlija, malo je ostalo nas, Partizanove dece, zato je naša odgovornost da strancima objasnimo što je Partizan. To mora se oseti, objasni, jer ne osećaju svi isti naš grb.
Grobari već drugu sezone ne dolaze na južnu tribinu stadiona u Humskoj zbog nezadovoljstva aktuelnim rukovodstvom, što se očigledno odrazilo i na rezultate vicešampiona Srbije na domaćem terenu, s obzirom na to da je Parni valjak protiv Tekstilca ostvario pobedu kod kuće posle više od dva meseca.
- Prošle sezone nismo imali na svom stadionu podršku najvatrenijih pristalica, bilo je navijača na istoku i zapadu, dok su Grobari dolazili na gostovanja, što nam je više značilo, jer su sve utakmice van Humske teške. To zajedništvo nas je držalo u životu, a nadam se da će u narednih nekoliko dana ili meseci da se situacija promeni i navijači vrate na stadion.
Crno-beli su prošli kroz mnogo teških trenutaka u tekućoj sezoni, iako je tek početak oktobra. Međutim, poraz koji najviše boli sve ljude kojima je crno-bela u srcu je od večitog rivala i to u Humskoj, rezultatom - 0:4:
- Bilo me je sramota. I sebe i igre i način našeg ophođenja na terenu. Sutradan sam mislio da je u pitanju samo ružan san. Pokazli su gosti da su daleko ispred nas. Moja želja je kad naredni derbi bude na programu predstavimo sebe u boljem svetlu. Sigurno možemo bolje. Bio je to loš dan svih nas, celog tima. Zato želim da im vratimo, uradimo ono što su oni nama u našoj kući, da možda taj derbi u prolećnoj sezoni bude prekretnica.
Ilić se prisetio prethodne sezone, kad se otpisani klub iz Humske borio sa Crvenom zvezdom za tron do sredine marta:
- Tad je proradio čuveni grobarski inat, odigrali smo i večiti derbi maltene perfektno, možda sam tad bio najsrećniji, jer mi je bio prvi derbi. Dok sam ranije posmatrao utakmice sa Zvezdom ili bio akter kao član mlađih kategorija, uvek sam znao da derbi najbolje osećaju i domaći igrači. Tad se poklopilo da Mateja Stjepanović i ja odigramo zajedno, bilo je baš dobro. Za pamćenje...
Mihajlo Ilić je dobio šansu da u tandemu sa Svetozarom Markovićem odigra skoro sve mečeva u jesenjem delu pršle sezone i posle svega šest meseci zapao je za oko Bolonji, čiji je dres zimus zadužio.
- Otišao sam posle samo 18 utakmica odigranih za Partizan, što je baš malo. Prerano za odlazak. Mada, dali su mi u Bolonji dugoročni ugovor, računaju na mene u budućnosti, ali su imali su tako uspešnu sezonu da je bilo nemoguće igrati.
Ipak, crno-beli biser nije dobio pravu priliku na „Renato Delari”, ni pod trenerskom palicom Tijaga Mote minulog proleća, ali ni Vićenca Italijana koji je nasledio sadašnjeg šefa struke Juventusa.
- Tim je već bio formiran, uklopljen, svaki bod mu je značio, baš kao što je i meni koristilo što sam samo trenirao sa Tijagom Motom. Baš sam dosta napredovao, kao osoba i fudbaler. Sve što sam prošao za nekoliko meseci mi je pomoglo u odrastanju.
Mihajlo Ilić je obukao dres sa crveno-plavim bojama u prethodnom zimskom prelaznom roku, ali crno-bele nije zaboravio:
- Pratio sam iz Italije utakmice i sve događaje u klubu i oko njega. Bila je kriza na startu sezone, porazi od OFK Beograda i u večitom derbiju su bili specifični, ali se iz takvih stanja izlazi kad smo svi zajedno, kao što je bilo u Lučanima, gde smo otvorili meč brzim golom, posle čega je sve bilo lakše.
NA PRVOM TRENINGU SAM ČUVAO ZIRKZEA
Bolonja je prošle sezona imala odličan tim i popularni Hrtovi su zauzeli visoko peto mesto u italijanskoj Seriji A, vredno Lige šampiona. Međutim, većina igrača napustilo je stadion „Renato Dalara” i potražio sreću u jačim i bogatijim klubovima. Između ostalog, najbolji strelac Bolonje u prošloj sezoni – Džošua Zirkze zadužio je dres slavnog Mančester junajteda.
- Velika je razlika u intenzitetu treninga, od zagrevanja do kraja. Radi se sat i 15 minuta, ali bukvalno nema pauze. Kad sam upao na prvi trening, rekli su mi: „Idi čuvaj Džošuu Zirkzea”. Dok sam ga prethodno gledao na TV-u nije mi Holanđanin izgledao tako moćno, ali predstavlja kombinaciju sile i znanja. Kompletan igrač. Završio je u Mančester junajtedu i to sve pokazuje. Zato mi je u početku bilo baš teško, ali sam se u naredna dva meseca prilagodio“.
CIMER SA KALAFJORIJEM
Mihajlo Ilić nije imao mesta u Bolonji minulog proleća, pre svega zbog sjajnih partija sadašnjeg štopera Arsenala i reprezentacije Italije.
- Cimer mi je bio Rikardo Kalafjori. Od njega sam dosta toga „pokupio”. Skenirao sam šta radi, kako se ponaša, koji su mi rituali pre meča. U redu, nisam igrao za Bolonju, ali kompletno iskustvo tokom proleća za mene je bilo dragoceno. Naročito što sam upijao savete od vizionara kakav je Tijago Mota.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.