Samo jedan trener na planeti nikad nije izgubio finale! Nikad – nijedno! Ratko Rudić! Samo jedan trener na svetu osvojio je sa tri različite reprezentacije četiri zlatne medalje na Olimpijskim igrama, najuspešniji je trener u istoriji istorijskog sporta.
Sa Jugoslavijom je osvojio dve uzastopne zlatne medalje -1984. i 1988 na OI, zlato na SP, dve uzastopne srebrne na EP… Sa Italijanima - zlato na OI 1992, bronzu – 1986, bio je prvak sveta 1994, Evrope – 1993. i 1995… Hrvate je doveo do trona na Olimpijskim igrama 2012, na SP 2007. i na EP 2010…
Osvajao je Svetske lige sa sve tri reprezentacije, bio još selektor Amerike i Brazila… Ukratko – 39 medalja od kojih su čak 16 najsjajnije – zlatne… Zlatan je bio i sa SAD na Panameričkim igrama… Sve to i još puno toga, na film je “utkao” Dejan Aćimović.
Sinoć je u Domu kulture u Ulcinju prikazan dokumentarni film “Dogodio se – Ratko Rudić”. Pre toga – Ratko Rudić i Dejan Aćimović izašli su i pred medije…
- Nije lako bilo napraviti ovaj film, godinama sam radio na njemu. Brdo napisanog materijala i proučenih detalja koje su Ratka Rudića razlikovali od svih. To je film o najvećem svih vremena u kojem o Ratku govore prijatelji iz detinjstva, najbolji svetski vaterpolisti s kojima je igrao i koje je trenirao – rekao je između ostalog Dejan Aćimović.
Sjajni producent uspeo je kroz priče starih vaterpolista i kroz kadrove s nekadašnjih utakmica da oslika i igrača i trenera Rudića. Akcenat na jučerašnjoj promociji stavio je upravo na finalima koje Rudić nije gubio:
- Mi smo na prvom okupljanju uvek govorili o finalu. Na pripremama smo radili tako da smo se spremali za finale. Stavljao sam ih na ozbiljne fizičke i psihološke pripreme, iscrpljivao ih i fizički i psihički. Tu smo ih testirali za velike utakmice na takmičenjima. Želeo sam da vidim kako će premoreni, iscrpljeni i iznervirani da reaguju na teškoće koje ih čekaju na turniru. Praktično smo na pripremama osvajali medalju! Na takmičenjima nismo uglavnom imali probleme, ulasci u četvrtfinala i polufinala su možda nekad bila teška, ali u finalima smo bili sigurni i dominantni – objasnio je Ratko Rudić.
Dočarao je i kako je uspeo da pobedi u svim olimpijskim finalima:
- U suštini mi smo se od prvog dana pripremali za finale. Analizirali smo protivnike mi u stručnom štabu, išli od utakmice do utakmice… Kad smo u finale ulazili, izlišno bi bilo da selektor nekog od igrača treba da motiviše na bilo koji način. Igrači su sami po sebi motivisani i vi ako pokušavate na neki način da ih motivišete, možete da izazovete samo kontraefekat. Na takmičenjima sam se približavao igračima, nije bilo više potrebno ni nervirati ih ni motivisati…
Upitan u čemu je tajna njegovi uspeha u finalima, Rudić je bio konkretan i precizan:
- Tajna je izabrati one koji mogu da pobede u finalu, koji su fizički i psihički spremni da pobeđuju u najvažnijim utakmicama. Da izabereš igrače koji mogu da kontrolišu svoje emocije, a ti kao trener treba da ih smiriš u takvim utakmicama…
Ratko Rudić je ostvario najveće moguće uspehe s reprezentacijama koje vodio, ali, bio je trener Partizana krajem “osamdesetih” u vreme kad je beogradski klub bio prvak Evrope.
Pitali smo ga upravo zbog toga, šta je bilo teže: trener Partizana ili reprezentacije?
- Nemoguće je porediti posao trenera u klubu i selektora u reprezentaciji, ne radi se isto. Kad okupiš reprezentaciju nemaš dovoljno vremena, selektiraš ono što je najbolje i što ti je potrebno. Ako se nešto desi neplanirano – režeš da bi sačuvao reprezentaciju. U klubu je drugačija identifikacija, na neki način, zaštićen si od nekih udaraca sa strane od drugih klubova. U reprezentaciji, pogotovo ako si ostvario rezultat, ti si sam. Ti si na vrhu do kojeg žele da dođu svi treneri… Moraš stalno da se boriš da bi se tu zadržao. I ne samo da bi se zadržao nego da bi pravio nove dobre rezultate – zaključio je legendarni Ratko Rudić.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.