Partizan je u prošloj godini promenio pet trenera. Tražili su crno-beli pravo rešenje, međutim, bili su skloni da troše svoje nekadašnje asove. Prvi šef struke u tom periodu bio je Igor Duljaj, a poslednji Marko Jovanović. Nekadašnji defanzivac Parnog valjka bio je prvo asistent Savu Miloševiću, a sada pomaže Srđanu Blagojeviću. Nedostatak PRO licence Jovanoviću je onemogućio da samostalno vodi tim duže vremena, ali svakako da i u postojećoj ulozi doprinosi rezultatima tima i razvoju igrača.
Marko je stoga kompetentan da se osvrne i na aktuelnu sezonu:
- Donedavno smo igrali na svaka tri dana. Za mladu ekipu kao što je naša, to je sigurno bio izazov. Pre samo nekoliko meseci, neki od njih igrali su u omladinskoj ligi. Ipak, svi su se prilagodili na sjajan način. Prošla nedelja bila je prva u kojoj smo imali priliku da odradimo ceo mikrociklus, od ponedeljka do subote. Fudbalerima je to prijalo fizički i psihički. S druge strane, rezultat u Nišu nije nam bio po volji, ali ekipa je u dobrom stanju, što je najbitnije.
Utakmica protiv Radničkog u Nišu pokazala je da Partizan ima igru, ali da ne ume da, kako se izjasnio šef struke Blagojević, ne ume da odradi posao?
- Odlično smo ušli u utakmicu, igrali sjajno prvih pola sata. Na kraju smo bili kažnjeni zbog velikog broja propuštenih šansi. Komentarisali smo na klupi da je došlo do pada. Posle je Radnički postigao gol i to je uticalo na ekipu, što se videlo po igračima. Pokušali smo budemo bolji posle pauze, ali smo loše krenuli. Tim Tomislava Sivića je bio bolji u nastavku. Uspeli smo da se stabilizujemo i nismo izvukli remi, već izgubili dva boda. Sve je to proces koji će trajati. Ovo su mladi momci i očekujemo da im ovo bude neki vid sazrevanja.
Posle nekoliko godina lutanja, deluje da je Partizan na pravom putu, ali da će biti potrebno da se želje i planovi kluba ostvare?
- Odluka kluba da se osloni uglavnom na decu iz omladinske škole i generalno mlade igrače bila je fantastičina. Kad smo počinjali sa radom, bili smo svesni da će biti uspona i padova. Izdvojio bih grupu momaka koju retko viđam. Svi se druže i dobri su između sebe. Obraduje me kad vidim njih 15 u holu da sede, piju kafu, pričaju i smeju se. Uneli su energiju, što su navijači prepoznali. Publika je puna pozitivnih utisaka. Na sve to je uticalo nekoliko faktora: odluka kluba i finansijska situacija. Na početku je bilo raznih komentara, ali Srđan Blagojević je doneo dobre odluke kao trener, a momci su to usvojili i zaista prikazuju odlične partije. Imaju ljubav prema klubu, mnogo vole Partizan. Svi gaje neverovatnu emociju, plaču i raduju se zajedno.
IGRAČIMA FALI DA BUDU TAKMIČARI
Partizan je sklon da ima oscilacije, ubedljive pobede, ali i utakmice gde dolazi do pada u igri, koji za sobom donosi negativan rezultat?
- Ono što fali igračima u ovom trenutku je da budu takmičari, a to se stiče iskustvom. Primer je utakmica u Nišu. imali smo vođstvo, da smo dali dva gola, pobedili bismo ubedljivo i završili posao u prvom poluvremenu. Nedostaje im da dotuku protivnika na vreme, a oni mogu to talentom. Međutim, iskustvo koje nemaju je razlog oscilacija. Dobijaće vremenom na rutini, odnosno osetiće trenutak kad je najbolje da se protivnik „dokusuri” i da mirno privedu utakmicu kraju, kao što je to bio slučaj protiv IMT-a.
Koliku ulogu ima psihološki aspekt u situaciji kad se mlada ekipa susreće prvi put sa izazovima koje nije imala prilike da ranije doživi?
- To je možda i najbitniji deo. Igrači se prvi put susreću sa ovakvim stvarima, u smislu da igraju dobro, da svi sa strane dobijaju pohvale, ali i situacije kao što je ispadanje iz Evrope od AEK-a i Hibernijana i nedavna utakmica protiv Radničkog. Brže odrastaju nego što bi trebalo, što je možda dobro, a s druge strane mnogo je bitna psihologija. Važno je da ne padaju psihološki. Tu veliku ulogu igramo mi treneri. Pričamo sa igračima, imamo dosta individualnih i grupnih sastanka. Pokušavamo da svima priđemo na poseban način. Najvažnije je da su navijači najveća podrška igračima. Većini u timu se promenio život za tri meseca. Od omladinaca i članova manjih klubova došli su u Partizan. Postali su oslonac tima, tu je i odgovornost. Ne stvara im se pritisak zbog toga, ali igrači su svesni veličine koju ima crno-beli dres. Ubeđen sam više nego ikad da su oni ti. Generacije koje budu nasledile ovaj tim, vratiće Partizan tamo gde mu je mesto: da se bori za titulu i da je osvaja, ali i da igra grupnu fazu evropskog takmičenja.
Nekad je važilo pravilo da se mladi igrači kale u Teloptiku za prvi tim Partizana, ali čini se da je došlo do zamene uloga, odnosno da prvi veći koraci omladinaca nastaju u Humskoj?
- To je sve iz razloga što je Teleoptik ranije prestao da bude baza. Prošao sam tu školu, kao i svi moji saigrači iz omladinske škole. Teleoptik je bio usputna stanica do prvog tima. Iako je to treći rang, u pitanju je seniorska liga koja je teška. Igračima je lakše posle da igraju kad prođu sve to.
Sarađivali ste sa pet trenera u poslednjih godinu dana, a trenutno ste u stručnom štabu Srđana Blagojevića?
- Blagojević je došao u nezgodnom trenutku za Partizan. Prihvatio se teškog bremena. Sigurno mu je čast i zadovoljstvo da bude trener tako velikog kluba. Pomogao je Partizanu, kao što je i on njemu. Imamo odličnu saradnju, on ima dobar odnos sa svima iz stručnog štaba. Insistira da se nastavi sa igrom kad se pogreši u dodavanju, u izgradnji napada. Traži da se ponovo osvoji lopta. Uneo je novitete u srpski fudbal. Naučio sam dosta stvari od njega. Blagojević je za ove mlade momke značajan. Brže će učiti i napredovati uz njega. Uvek je bolje forsirati napadačku igru, što je u DNK Partizana kao kluba, nego braniti se. Retko ko se danas brani u fudbalu sa 11 igrača u bloku, to je prošlo vreme. Traži se igra na gol više, brzo, od noge do noge pas igra.
ZNAČAJNO ISKUSTVO ZA NAREDNU SEZONU
Partizan je pokazao da može da igra i na evropskom nivou?
- Dobili smo crveni karton u Edinburgu, sat vremena bili sa desetoricom na terenu, a igrali smo produžetke i bili ravnopravni sa Hibernijanom.. Takođe i u Beogradu smo zaradili isključenje u 50. minutu. Tim je pokazao da je napredovao na fizičkom i psihološkom planu. Prvo, fizički je dobro odgovorio na čvrstu i snažnu igru Hibernijana, psihološki jer nije padao posle crvenih kartona. Zato će iskustvo iz ove sezone, mnogo značiti narednog leta.
Kako vam deluju štoperi Partizana i da li radite sa njima, znajući da ste i sami igrali na toj poziciji?
- Što se tiče štopera, to su mladi momci. Na poziciji centralnog defanzivca i golmana iskustvo je najveća prednost. Uz greške koje su imali, svakim danom sve više napreduju i drago mi je zbog toga. Težimo ka tome da kao tim budemo što više ofanzivni. Onda se dešava da postižemo, ali i da primimo golove. Takođe, pokušavam da na treninzima i kroz što je moguće više analiza pomognem igračima da što više napreduju.
Da li su crno-beli na trenutak došli u situaciju da ga protivnici doživljavaju kao „lak zalogaj”?
- To me je najviše bolelo, jer se izgubilo poštovanje prema Partizanu. Ne mislim u negativnom smislu, da je Partizan propao klub, daleko od toga. Pre su klubovi gostovali i bili svesni šta ih čeka u Humskoj. Zatim je bio period kad su dolazili i verovali su da su favoriti. Verujem da će ovi momci, a već je tako počelo da bude, da vrate DNK Partizana. Kad se dolazi na naš stadion, da se zna da protivniku nije svejedno, da li će da primi dva, tri ili četiri gola. Naravano, nije isto vreme kao nekada, ali važno je da Partizan vraća pošotvanje drugih – zaključio je Marko Jovanović.
ISKUSTVO VAŽNO U TRENERSKOM POSLU
Niste mogli da vodite tim kao prvi trener, jer niste imali licencu, da li je došlo do promene?
- Nisam još stekao licencu s kojom bih mogao da budem samostalan trener u Super ligi. Blizu sam, sve ide kako treba, ali ne žurim. Želim da učim i da stičem iskustvo koje je u ovom poslu jako važno. Ima vremena da budem prvi trener. Meni se desilo da budem preko noći šef na pet utakmica, a to može da se dogodi i kasnije nego što očekujemo.


Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.