Početna / Miks / Borilački sportovi

Smederevski blizanci vladaju Evropom

Braća Filip i Pavle Bukelić, zlatni i bronzani na Evropskom kupu u Bukureštu
ФОТО: Лична архива

Sport voli dobre priče, a jedna od takvih za Žurnal stiže iz Smedereva. Glavni akteri su blizanci Filip i Pavle Bukelić, karatisti koji zajedno rastu, treniraju i osvajaju medalje.

Staž u mlađim kategorijama su zatvorili odličjima na Evropskom kupu u kjokušinu, održanom minulog vikenda u Bukureštu. Minut stariji Filip je stigao do zlata, Pavle do bronze, obojica u istoj kategoriji, i kao u svemu, ne po prvi put, stajali su jedan pored drugog na pobedničkom postolju.

Uspeh talentovanih boraca SD Kombata postaje još zanimljiviji kad znamo da kroz ceo sportski put idu kao tim, kao i da ih isti poziv nekad stavlja u situaciju da budu jedan drugom rivali.

Otkrili su kako izgleda kad vam je rođeni brat najveća podrška, ali i konkurent, šta ih je dovelo do evropske medalje, kakvi ih planovi čekaju dalje, od 2026. i zvanično kao seniore.

Raspoložen i vedar posle značajnog podviga, priču je počeo Filip, od prvih dana:

- Pre 10 godina počeli smo da treniramo u SD Kombat kjokušin klubu u Smederevu. Otac je poznavao trenera, tako smo krenuli. Radi se o ful kontakt karateu, kažu da je jedan od najtežih borilačkih sportova i upravo to nam se sviđa. Kasnije smo postali i članovi reprezentacije.

Na Evropskom kupu u Bukureštu ste osvojili zlato, koji ste put prešli do prvog mesta?

- Imao sam četiri meča, četvrti je bio finale. Pavle tri, on je poražen u polufinalu od mog protivnika za najsjajnije odličje. U prvom sam savladao Poljaka, u drugom Ukrajinca u veoma teškom duelu, u polufinalu domaćina iz Rumunije, pa u finalu ponovo Poljaka. Sva četiri sam dobio sudijskom odlukom, a moram da priznam da je rival iz Ukrajine bio najjači. Osećaj je fenomenalan, pre svega zato što sam pobedio, ali i zato što sam osvetio brata.

Kakva je bila konkurencija?

- Bilo je 900 boraca iz više zemalja. Takmičili smo se u kategoriji 16-17 godina do 70 kilograma, gde nas je bilo oko 20, tako da smo zadovoljni učinkom. Inače važimo za jak državni tim, sad smo na turniru imali pet medalja, dva zlata i tri bronze. Pored Pavla i mene, Selena Stanimirović je zauzela prvo, a Mihailo Tesić i Ognjen Garić treće mesto.

Moglo je da se desi da se zajedno nađete u finalu?

- Dešavalo nam se to nekoliko puta i ostaje žal što nije i sada. Bio bi to zanimljiv meč i za publiku i za nas, ali svakako mi je drago. Inače pitaju da li bismo to voleli, i da, odgovara nam da budemo protivnici u finalu.

Kako bi to izgledalo?

- Često se roditelji zapitaju kako to, kako sad nas dvojica u finalu... Ali, mi se poštedimo uvek, nije to iz sve snage, ha, ha, ha. To je dok smo u istoj kategoriji, a moguće je da nekad budemo u različitim. Pre ovoga smo se takmičili do 75 kilograma, a sad smo skidali kilažu za 70.

Pomenuli ste roditelje, koliko vas oni podržavaju?

- Mnogo, zaista nam znači njihova podrška, od prvog dana su tu. Pored njih i ceo klub, društvo.

Nadovezao se na ovo pitanje i Pavle:

- I njima je kao i nama, nebitno ko je od nas dvojice, važno da je jedan uspešan. Ne vole mnogo da gledaju, ali što se tiče treninga, ishrane i svega što ide uz sport, uvek su tu za nas.

karateblizanci--1-.jpg
ФОТО: Лична архива
karateblizanci--2-.jpg
karateblizanci--3-.jpg
karateblizanci--4-.jpg
karateblizanci--5-.jpg

Do kog ste pojasa stigli?

- Trenutno smo na zelenom. Lično, nije mi to mnogo važno i ključno. Iskustvo je najbitnije.

Da li ste ove godine imali još neka važna takmičenja i medalje?

- Početkom godine smo imali Evropsko prvenstvo u Poljskoj. Malo se razlikuje od Kupa, ali slične su jačine. Dobro smo prošli i tamo, obojica zauzeli treće mesto.

Šta vas čeka u narednoj?

- S obzirom na to da punimo 18 godina, prelazimo u seniorsku konkurenciju, gde se takmiči bez opreme. U januaru imamo Ičiban kup. Verovatno ćemo krenuti sa slabijim takmičenjima dok se uhodamo u starijoj konkurenciji. Jedva sam čekao da to se to desi, biće teže, ali ići ćemo na najbolje rezultate.

Koji vam je glavni cilj?

- Naravno da budem prvak sveta, ali to je veoma teško. Postoji samo jedan šampion u apsolutnoj kategoriji, gde se bore sve težine. Ima mnogo težih od nas, ali videćemo - zaključio je Filip Bukelić.

Kao iz topa, isto je odgovorio i mlađi blizanac:

- Bez dileme svetski šampionat u Japanu, održava se na svake četiri godine. Tu još nismo bili i to mi je neostvarena želja.

ČESTO NAS POMEŠAJU

Da li se dešava da vas pomešaju na takmičenjima?

Filip: Dešavalo se, u klubu sad već znaju, ali na takmičenjima nas prepoznaju po brojevima.

Pavle: Kad smo bili manji, nismo znali ko kad radi meč. Desilo se da je trener gurao samo jednog i Filip bi bez mene sam došao do finala, bilo nam je to zabavno. Kad smo bili deca, baš smo bili isti.

OD POČETKA SA PERIĆEM

Kad ste počeli saradnju sa trenerom?

- Od početka smo sa istim trenerom, Milanom Perićem, on je i selektor reprezentacije. Bio je sa nama u Bukureštu, tu je za nas uvek, i u sportu i u životu. Generalno gleda ne samo nas dvojicu, nego ceo klub kao veliku porodicu – rekao je Filip.

MLAĐI BRAT PONOSAN NA STARIJEG: FILIPOVA MEDALjA KAO MOJA

Strpljivo je sačekao da stariji brat prepriča iskustvo iz Bukurešta, a onda se Pavle osvrnuo na svoje dostignuće.

- Sva tri protivnika bila su iz Poljske. Prvi dosta težak, dobio sam ga na sudijsku odluku, drugog na poene – pogodio sam ga nogom u glavu, a od trećeg, Poljaka, kojeg je Filip dobio u finalu, sam izgubio. Zadovoljan sam, ali malo i razočaran. Bio sam blizu, čak sam i mislio da ću da pobedim, ali sudije su odlučile drugačije.

Koliko sudije imaju uticaj u vašem sportu?

- Veliki. Za primer, zadao sam više udaraca, ali kretao sam se unazad, zbog čega su presudili u korist protivnika. Očekivali smo zlato i srebro, ali na kraju je tako ispalo.

Ipak, Filip je na neki način uzvratio umesto Vas?

- Svakako bih uvek navijao za njega, ali ovako je imalo još veću čar, naročito jer je protivnik zaista dobar. Pružio sam mu veliku podršku, ostao sam bez glasa... Kao da je moja medalja.

Doneli ste dva nova odličja, da li imaju posebno mesto u vašem domu?

- Imamo u sobi jedan deo odvojen za to.

Ko ima više pobeda?

- Nema rivaliteta i ljubomore. Ne brojimo. Ali, mislim da ja imam više, ha, ha, ha....

Šta želite da postignete u 2026?

- Voleo bih da opet postanemo evropski prvaci, teže će biti u seniorskoj konkurenciji, ali ništa nije nemoguće.

OPŠIRNIJE U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт zurnal.politika.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта zurnal.politika.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.