Partizan je ubedljivim trijumfom nad Naftom – 4:1 stavio tačku na glavni deo priprema u Sloveniji. Avanture po Pohorju zvanično su iza izabranika Saše Ilića, pred kojima je finalnih nedelju dana do početka još jedne naporne sezone u Superligi.
O uspešnosti pripremnog perioda, utiscima o dosadašnjem radu slavnog kluba, mesec dana po njegovom povratku i mnogim drugim, crno-belim temama, Saša Ilić je govorio u razgovoru za „Maksbet sport”.
- Dobro, generalno sam uvek i pričao da je Partizan moj klub, moja kuća, da sam skoro ceo fudbalski vek proveo ovde. Vraćam se u Partizan posle sedam godina. Sedam godina je prošlo od moje poslednje utakmice u crno-belom dresu. Slegli su se i utisci, prošlo je mesec dana i taj neki emotivni aspekt je iza mene. Sad smo koncentrisani na ekipu, da treniramo što bolje, da nemamo puno povređenih igrača i da pripremamo tim za ono što nas očekuje sledeće sezone – objasnio je legendarni kapiten, sada trener crno-belih uvodne impresije posle dvonedeljnog rada na obroncima Pohorja.
Potom je Ilić govorio i o samom činu povratka u redove Parnog valjka, a najzaslužniji za realizaciju cele priče je nekadašnji saigrač – Danko Lazović.
- I prethodnih godina sam bio u komunikaciji sa ljudima u klubu. Neprestano su tu postojali neki kontakti da postanem trener Partizana. Ipak, nije se dogodilo, barem ne dosad. Pre svih me je kontaktirao generalni direktor, Danko Lazović i predočio mi plan i njegovo viđenje stvari, kao i zašto mene vidi kao idealnu opciju za trenera. Sedeli smo, razgovarali i na kraju se dogovorili. Nemam neka naročita obećanja za navijače, osim da ću baš kao i svi u klubu da pružim sve što imam kako bi Partizan bio bolji i uspešniji…
Ilić tvrdi da ga, uprkos postojanju ogromne ljubavi prema klubu iz Humske, ipak, vodi racio i profesionalni aspekt.
- U poslednje vreme prevashodno razmišljam poslovno, kao trener, a emocije pokušavam da ostavim po strani. Smatram da tako mogu više da ponudim klubu. Trenutno sam maksimalno koncentrisan na posao stratega. Ipak, verujte, najbolje znam šta znači Partizan.
Povratak legendarnog „broja 22” u Humsku je označio njegov četvrti mandat u Partizanu, prvi trenerski, ali i tačno 40 godina od kako se Ilić prvi put priključio crno-beloj četi.
- Teško je uporediti prethodne povratke s ovim. Oni su se dogodili u neko drugo vreme i bili su obeleženi titulama, voleo bih da tako bude i ovog put.
Glavni cilj novopečenog trenera crno-belih je svakako vezan za rezultate, ali i za edukaciju mladih igrača šta to znači biti igrač Partizana.
- To pokušavam u određenim situacijama da objasnim ovim mladim igračima, koliko je Partizan veliki klub. Jednostavno nema vremena za čekanje. Svaka prilika mora da se iskoristi. Ovaj sistem guta talente, ukoliko propuste priliku, možda nikada više ne dobiju još jednu. Partizan učini da vam se u jednom trenutku život promeni iz korena, digne vas u nebesa, a onda sledećeg trenutka bolno prizemlji. Na primer protiv Njukasla sam odigrao izuzetno dobro, bio heroj, a onda tri meseca kasnije promašio onu šansu protiv Real Madrida i bio tragičar… Cilj mi je da ih naučim da u Partizanu mora da se održava visok nivo sve vreme.
Sezona je iza ćoška, a prvi veliki cilj, na polju rezultata svakako plasman u Evropu, koji bi Parnom valjku doneo toliko toga, barem kroz prizmu Saše Ilića.
- Evropa je veoma bitna i svi ljudi su svesni da je Partizanu najteži period jul i avgust. Tokom letnjih meseci se dešavaju mnoge stvari i određuju u kom će smeru ići sezona. Nije to nimalo lako. Pred nama su tri velika koraka do Lige konferencija, ali idemo postepeno. Zna se da je plasman konačni cilj i nešto što bi mnogo značilo mladom timu za nastavak sezone.
Govoreći o talentovanom sastavu, on je još nekoliko pojačanja daleko od toga da bude kompletan. Ipak, Ilić uverava da je zadovoljan dosadašnjim stanjem.
- Standardno i uvek nezgodno pitanje za trener. Kao i svaki stručnjak uvek želim više od svojih igrača, ali i nova pojačanja. Nikada dosta kvalitetnih igrača. Ipak, osoba sam koja zna kakva je situacija u klubu, da finansije i nisu baš sjajne i zato ni ne zahtevam mnogo. Verovatno će da se dogodi još neko pojačanje, kako bi tim izgledao za nijansu bolje, jače… Ipak, zadovoljan sam trenutnim stanjem i deluje mi da idemo u dobrom pravcu. Treba da se popune još pozicija ili dve, ali otom potom. Tržište diktira celokupnu situaciju. Šta god da se dogodi bićemo spremni – uverava strateg Parnog valjka.
Nada se crno-bela porodica da će posle gotovo deceniju dugog posta četa Saše Ilića da vrati titulu u Humsku, a novi trener smatra da konstantnost i skromnost vode putevima uspeha.
- Nemamo pravo da govorimo o tituli i nekim isuviše velikim ciljevima. Uvek se počinje od malih stvari. Tako to ide, kreneš korak po korak, zalaufaš se, onda se pali mašina i kad niko ništa ne očekuje iznenadiš. Trenutno mi je u fokusu samo početak sezone i da ga dočekamo maksimalno spremni i motivisani, da na startu napravimo dobre rezultate, a za posle ćemo da vidimo – zaključio je Ilić.
ADAKOVIĆ I TUMBAKOVIĆ NAJVEĆI TRENERSKI UTICAJ
Trudio se Saša Ilić, još kao igrač, da upija znanje od svojih trenera. Mnogi su na njegova fudbalska razmišljanja ostavili traga, ali niko kao Miloš Adaković i Ljubiša Tumbaković.
- Generalno, fudbal se menja i ono što je bilo pre dvadeset, trideset, četrdeset godina, to sada više ne važi. Ali, od svakog trenera kojega sam imao pokušavao sam da uzmem ponešto. Da li je to dobro ili nije dobro, to sklapam u neki mozaik i vidim gde će to da me odvede. Ali kao i uvek dvojicu trenera moram da pomenem, uz dužno poštovanje, svim ostalim. To su Miloš Adaković koji je bio trener u mlađim kategorijama i koji je najzaslužniji za to što sam postao fudbaler. Drugi je Ljubiša Tumbaković, trener koji mi je ukazao priliku da zaigram u prvom timu Partizana, a s njim na klupi sam osvojio i najviše trofeja.
BLAG, PRAVIČAN, AUTORITET
Slovio je, još od trenerskih početaka pre sedam godina, Saša Ilić za trenera blage naravi, ali u Partizanu je njegov autoritet, ipak, neprikosnoven.
- Da, čovek sam blage naravi, ali to se ne prenosi nužno i na teren. Kod mene igrači mogu da se šale, druže, razgovaraju, daju sugestije… Možemo da razgovaramo o životnim stvarima, nevezanim za fudbal, da budemo kao drugari. Ali, kad se radi, tu prestaje sve ostalo. Zahtevam dve stvari: da igrači budu disciplinovani i daju maksimum na treningu i utakmicama. To je sve. Dokle god se ti uslovi poštuju imaćemo fantastičnu saradnju. Kod mladih igrača karakter je najvažnija stvar, a deluje mi da ga većina momaka u timu ima i valjano ispoljava.
ANEGDOTA IZ TAKSIJA
Prisetio se Saša Ilić i zanimljive anegdot iz igračkih dana, tačnije sa početka karijere.
- Posle jedne od utakmica ušao sam u taksi. Nije bilo noćnih linija autobusa, a meč se kasno završio. Trebalo je da se vratim u Borču, gde sam živeo sa roditeljima, ali nisam ima dovoljno novca. Ušao sam u auto, gledao u taksimetar i planirao da izađem kad on stigne do cifre koju sam imao u džepu. Pričao sam sa taksistom o fudbalu Partizanu. On je rekao „ima neki mali Ilić, kažu da je dobar”. Na to sam mu odgovorio „Taj sam”. Pogledao me je dobro, prepoznao i dao mi besplatnu vožnju do kuće. Srećom, taksista je bio veliki navijač Partizana.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.