Piše: Pavle Erceg
Šta sledi? Nekoliko pitalica! Kako će reagovati kvartet vedeta u štrajku? Kako će se RSS sada postaviti prema njima?
Hoće li biti obustavljen onaj nemušti disciplinski postušak? Hoće li biti biti pozvane pod trobojku? Kako će reprezentacija pod komandom ostatka stručnog štaba, pregurati bitne mečeve sa Čehinjama početkom marta u kvalifikacijama za Švedsku?
Da li je dobro izabran tajming? Prevagnula je izgleda, procena kako neće biti ozbiljne štete od „ekspres” odbacicanja Boškovića! Najzad, ko će biti sledeći selektor?! Prava sapunica!
Kako se ovaj (predizborni?) zaokret reflektuje na „Orlove” i Dejana Perića? Sudeći po vremenu proteklom od peha u Krakovu, potresi nisu u planu!
Na junski baraž, ucveljeni savezi Srbije i Mađarske, za sada su reagovali rzličito. Mađari su odmah smenili Dušenbajeva, namerni da se hitno otresu negativne energije neuspeha, dok u Tošinom bunaru, za sada Perićevu poziciju štiti nesumnjivii povo0ljan utisak kako su „Orlovi” uprkos nezgrapnom promašaju ispoljili upravo značajan rast, pozitivne energije!
Na tu procenu senku baca činjenica da su u prvoj rundi EŠ eliminisane sve tri reprezentacije iz naše kvlifikacione grupe za Poljsku! Pri čemu, treba se prisetiti kako smo deklasirani u Rejkjaviku od Islanđana.
Odlazak u Poljsku je s druge strane jedini Perićev plus u dosadašnjem vođenju reprezentacije! Videli smo u Krakovu i šta imamo, i ali šta sve nemamo.
Šta je škripalo državnom timu, šta i samom Periću... Obostrano, baraž za Francusku je bitka svih bitaka!
Perić više nije ogrnut zaštitnim, bar što se tiče RSS, plaštom trenerskog neiskustva! Stekao je sasvim solidan fond mečeva trebalo bi da umešnije i odlučnije reaguje sa klupe.
Nije malo godinu i po dana rada sa „Orlovima”, poređenja radi, toliko je vremena imao Dagur Sigurdson da vrati šampionski oklop „pancerima”!
Uporan, radan, Perke bi mogao u junu da položi trenersku malu maturu, uz jasniju koncepciju i čvršću selekciju, oslobođenu podmlađivanja radi podizanja autoriteta.
Naravno i daleko bolje komponovane zone. Nije sam u toj priči, uz njega je i iskusni Zeljković, koje je po mom sećanju još pre 21 godine i sam iskusio jednu kratku selektorsku rolu!
Ne mogu da se javno ne zapitam, svodi li se sve na pitanje talenta? Poznata je Edisonova maksima o jednom procentu talenta i devedeset i devet procenata rada potrebnih za uspeh, ali postoji u druga, kako bez tog jednog procenta nadarenosti, ne pomaže nikakav kvantum rada!
Uprkos svemu smatram da imamo jednake šanse protiv Mađara. Uz jedan i vrlo bitan uslov, reprezentativci moraju da se otrgnu apatiji nikloj iz ne znam kako im nametnutog uverenja kako mnogi jedva čekaju da se slada njihovim porazima!? Glupa i podla poturačina...
Odlazak u Francusku bio bi sjajan zamajac srpskom rukometu na startu olimpijskog ciklusa, naravno i reprezentciji, dok za Perketa ima dvostruki lični značaj, na prekretnici je selktorske i još više, trnerske karijere. Srećno im svima, kao i nama bilo u junu!
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.