Već dva puta samo tokom ovih priprema Orlovi i Petlovi su širili krila jedni naspram drugih. Tokom priprema prošlog leta – isto. Na takmičenjima obavezno, u najvažnijim mečevima. Koliko puta smo pisali o duelima Parkera i Teodosića, Bogdanovića i Batuma, Lovernja i Raduljice... Toliko da se više ove utakmice ne posmatraju kroz te, inače spektakularne, individualne okršaje.
Međutim, postoji nešto što večerašnji meč (23,00 – Arena sport) čini posebnim. Igra se osam dana pre početka Olimpijskih igara. I igra se u Kordobi! U Argentini!
Na toliko specifičnom mestu da ga ni Aleksandar Đorđević tokom prebogate karijere do sada nije posetio. Ne samo Kordobu, već...
- Nisam bio uopšte u Južnoj Americi. Eto, zadesilo se. Neka, došao sam u pravo vreme – priča nam selektor Srbije iz fotelje hotela „Holidej In“ koji se nalazi na obodu drugog po veličini argentinskog grada.
Priča, obučen u duksericu, dok razmišlja da li da malo protegne noge oko hotela. U dosluhu sa Jovicom Antonićem, asistentom i prijateljem, konstatuje da je ipak mnogo hladno. Zima je u Argentini.
- To su jedine aktuelnosti, privikavanja na vremensku razliku i na druge klimatske uslove. Dva dana smo se adaptirali, došli do sna, napravili takav program da igrači mogu da se naspavaju i uđu u pravi ritam. Dugo smo putovali, kao uostalom i svi drugi. Ali, to je prošlo stvarno OK.
Svakodnevni tempo nije mnogo promenjen u odnosu na onaj iz Beograda, Kopaonika...
- Trenirali smo dva puta, imali teretanu, jedan dobar trening...
Sve u sklopu priprema za Rio. Isto kao i predstojeći turnir na kojem učestvuju, osim Francuske, Argentina i Hrvatska.
- Ovaj turnir smo prihvatili odavno, jer nam je u interesu da igramo jake utakmice pred odlazak na Olimpijske igre. Igramo sa tri apsolutno legitimna kandidata za medalju. Gotovo sve reprezentacije na Olimpijadi na početku sanjaju odličje, idu tamo sa takvim ambicijama, što je apsolutno normalno. Na nama je da odgovorimo kvalitetom i igrom na sve te protivnike.
Prvi su Francuzi. Bez Tonija Parkera, ali sa Nikolom Batumom i Rudijem Goberom.
- To je sigurno promenjen sastav u odnosu na poslednju utakmicu u Beogradu. Oni su sjajna reprezentacija, gaje jednu igru godinama i nije im nikakav problem da naprave jednu-dve izmene. Ovo je samo treneru Koleu osma godina u državnom timu, što je jedna velika prednost u odnosu na sve druge. Imaju lidere, NBA igrače, pre svih Dijaoa i Parkera. Oni svojim odnosom prema reprezentaciji daju domaći zadatak svima. Stvarno jedna vrhunska grupa ljudi.
Sa Francuzima Srbija igra i u grupi na Olimpijskim igrama. Da li je igranje pripremnih utakmica protiv rivala na velikom takmičenju nešto što je dobro, loše, ili malo bitno?
- Nismo mogli to da biramo, kao ni oni. I jedni i drugi smo takmičari. Nije najidealnije, ali šta je tu je. Bilo nam je u interesu da organizujemo pripreme na ovaj način. Domaćin je pre nego što su bile poznate grupe pozvao i ekipe.
Među njima su i potencijalni rivali u četvrtfinalu Olimpijskih igara (ne sumnjamo u plasman Srbije) – Hrvatska i Argentina. Ovi timovi se posmatraju i kroz prizmu eventualnog velikog meča u eliminacionoj fazi.
- Naravno, moramo tako da gledamo te ekipe. Ali, mi uvek idemo korak po korak. Na Olimpijskim igrama imamo dan između utakmica, da se okrenemo i da se koncentrišemo na prvi sledeći meč. On je uvek najvažniji. Mislim da ćemo tako prići svakom protivniku. Bez kalkulacija, jer na ovom nivou nikome nisu potrebne računice. Svi znaju da kao drugi ili četvrti izbegavaš „nekoga tamo“, ali treba doći do tog „nekog“. Uopšte ne razmišljamo na taj način.
POBEDITI SELO
Da li Aleksandar Đorđević uočava veće uzbuđenje kod igrača kako se Olimpijske igre približavaju?
- Oni su svi željni utakmica i takmičenja. Naravno, potrebno je strpljenje, stepenice ne smemo preskakati. Potrebno je biti smiren i staložen i takav dočekati prvu utakmicu. Jedva čekaju da uđu u Olimpijsko selo, da vidimo kako će to da prođe...
Tu je selektor zastao i onda upozoravajućim tonom nastavio:
- To je nešto što mora vrlo brzo da se apsorbuje. Sve će biti novo i interesantno, ali moramo što pre da razmišljamo o utakmicama, o takmičenju. Tu su u velikoj prednosti timovi koji imaju iskustvo. Recimo, Litvanci. Gledam njihovu utakmicu i dok Mačijulis šutira slobodna bacanja ispod mu piše „treće uzastopne Olimpijske igre“. E, to je nešto što mi sigurno još ne shvatamo na pravi način. Biti na Olimpijadi u bilo kom sportu je stvarno nešto specijalno. Iskustvo može da utiče na mladog čoveka. Koliko god oni mislili da su već dosta toga prošli, da je to samo basket, nije tako. Te prve dane moramo da prođemo što bolje i brže.
Tu je Đorđević u glavnoj ulozi, kao jedini član državnog tima koji je učestvovao na Olimpijskim igrama.
- Svako to proživljava na svoj način, ne može niko da im uđe u glavu. Neko emotivno to sve doživljava, a neko je hladnije glave.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.