U prvom trenutku direktor ASS, Slobodan Branković, nije mogao da sredi misli i da izjavu, već je ostavio za dan kasnije. Srpska delegacija je juče sletela na aerodrom „Nikola Tesla“.
Kako sve izgleda posle prospavane noći?
– Bolje reći posle neprospavane noći, jer nisam trenuo, ali ipak s određenom distancom mogu da pričam – rekao je Branković.
Prvi utisak?
– Najpre bih da se zahvalim svima, koji su stali uz nas. Na prvom mestu Vladi Republike Srbije na čelu s premijerom Anom Brnabić. Bila je u spotu, koji smo pripremili u prezentaciji. Onda Siniši Malom, gradonačelniku Beograda, koji je u istom snimku dao garancije naše prestonice i pozdravio članove Konsila. Svi članovi naše delegacije maksimalno su obavili posao i predstavili Beograd i Srbiju na najbolji mogući način.
Krenite od početka?
– Kada smo stigli, iz atletskih saveza: Grčke, Turske, Irske, Mađarske, Slovenije, Hrvatske, Makedonije i drugih zemalja, dobijao sam poruke na telefon s najvećom mogućom podrškom. Sretali smo se s članovima Konsila, ima ih 24, i bilo je isto tako. Kako je prokomentarisao predsednik ASS, Veselin Jevrosimović: „Opasno je da smo ovakvi favoriti protiv jedne Kine“.
Trebalo je da ceo Stari kontinent stane uz nas?
– Na večeri u subotu uveče u jednom restoranu u blizini, predsednik Evropske atletike, Sven Arne Hansen, seo je za naš sto, pojeo predjelo i najavio da imamo svih 50 evropskih glasova. Prišao je i predsednik IAAF, lord Sebastjan Kou. Ne bih da javno pričam šta je komentarisao. Po povratku u hotel sretali smo se sa Sergejom Bupkom, potpredsedikom IAAF, koji je takođe prokomentarisao da je Prvenstvo sveta u dvorani 2020. u Beogradu. Isto je bilo s Indijcima, Kubancima i drugima. Mnogo smo toga uradili mesecima ranije, na skupovima Asocijacije balkanskih atletskih federacija, na čelu s Dobromirom Karamarinovim, koji je bio deo naše delegacije. On je za „Žurnal“ u subotu rekao da je Beograd favorit, jer je tako i bilo.
Šta se promenilo u nedelju, danu odluke?
– Kinezi su imali prvi svojih 20 minuta predstavljanja, pa mi i na kraju Poljaci. Predstavnika Nankinga bilo je 36, ali je šestoro moglo u salu. Došli su privrednici, zamenik gradonačelnika, pa Alibaba, jedan od najbogatijih ljudi sveta. Ukupni budžet bio im je 12 miliona dolara. Organizacija ovakvih šampionata biće sve više stvar bogatih zemalja. Srbija i slične države neće imati mnogo šansi, jasno je iz svega što se dogodilo.
A šta se dogodilo?
– Kinezima je neko dojavio da na spomenutu sumu preuzmu dodatno na sebe troškove nagrađivanja takmičara za medalje i rekorde od dva miliona i 300 hiljada dolara. To je uvek i isključivo radio IAAF. Oni su rekli da će to da učine i ovo je bilo jedno od presudnih stvari. Ovaj momenat je destabilizovalo članove Konsila. Zna se da je IAAF u velikoj krizi. Zbog doping skandala napustili su ih brojni sponzori. Prethodni predsednik Lamine Dijak i njegov sin su u kućnom pritvoru. Dobro im dođe svaka para, odnosno cent. A i potencijalno po koji novi veliki sponzor.
Zašto – jedno od?
– Naša prezentacija bila je fantastična. Pitanja koja su postavljali – kao da smo ih mi birali. Niko od nas nije zamucnuo u odgovoru.
Da li Vas je neko pitao hoćete li da preuzmete na sebe tih 2,3 miliona za nagrade?
– Niko, baš niko.
Šta biste odgovorili?
– Da je rečeno da su Kinezi to uradili, rekli bismo da ćemo i mi, bez ostatka. Tih dva miliona je ništa naspram onoga što bi Beograd i Srbija dobili.
Šta mislite zašto nisu pitali?
– Ne bih da nagađam. Nije sramota izgubiti od jedne Kine, sportske i političke velesile, čestitali smo im i oni nama. Ali ne znam kakav odnos treba ubuduće imati prema onima, koji su me gledali u oči i pred svedocima tvrdili da ćemo sigurno dobiti organizaciju. Lično se osećam prevarenim.
Šta je rekao Dobromir Karamarinov, predsednik ABAF–a?
– Ti ljudi su dolazili na balkanske kongrese i tražili našu podršku pri njihovom izboru u Konsil. Obećanje smo ispunili za razliku od njih. Sada nije samo Beograd bio kandidat već ceo Balkan. Pamti pa vrati. Posle svega imali smo i dalje podršku celog regiona. Šokirani su, kao mi, ali nas mole da ne odustajemo, već da se borimo da Beograd dobije Prvenstvo sveta u dvorani 2022. i Evropsko napolju 2024.
Da li će se ASS kandidovati?
– Dobili smo zanimljive ponude pa ćemo videti, biće još reči o tome, možda već uskoro. U svakom slučaju 2020. i 2022. nisu isto, mnogo smo izgubili u tempu razvoja atletike u Srbiji i na Balkanu, pa ako hoćete i Evropi i nije nam lako...
MUČNINA ME NE NAPUŠTA
Kakav je Vaš lični osećaj?
– Mučnina me ne napušta. Svi smo bili veoma tužni, ali meni nije bilo dobro. To u životu nisam doživeo.
TORUN BEZ IJEDNOG GLASA
A poljski Torun, da li je do kraja odustao?
– Nije, ali je dobio nula glasova. Najveća su atletska sila na Starom kontinentu, što mnogo govori. Nije odvojio nijedan od evropskih saveza, mada Španci i Francuzi nisu bili uz nas. Presudilo je rivalstvo Beograda i Nankinga.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.