Piše: Zoran Stojadinović
Nezvanično, selektor želi da pruži šansu mlađim golmanima da se nametnu. S jedne strane Krstajić je u pravu, s druge – nikako ne može da bude, jer Vladimir Stojković nije bilo ko već – zvanično najbolji fudbaler države u izboru Fudbalskog saveza Srbije za 2017. godinu i definitivno, uz Aleksandra Kolarova naš najzapaženiji reprezentativac na Svetskom prvenstvu u Rusiji.
Da odbrani četiri zicera Nejmaru, malo ko je uspeo i u karijeri, kamoli na jednoj utakmici kao Stojković u Moskvi...
Krstajić kao selektor ima pravo da bira i sastavlja reprezentaciju po sopstvenom nahođenju, da proba i uigrava sve zarad stvaranja tima za duži period.
Ali, ako se probaju i uigravaju reprezentativci, zbog čega su onda na spisku Aleksandar Kolarov i Antonio Rukavina? Zašto selektor ne pruži šansu mlađim igračima koji treba da se nametnu?
Odgovor je jednostavan – Srbija nema boljih bekova od Rukavine i Kolarova, uz to kapiten je istinski vođa svih sa selektorovog spiska!
Isti je odgovor i na pitanje dugovečnosti među reprezentativnim stativama Stojkovića: Srbija nema boljeg od Velikog Vladimira! Može da ima 30, 33 ili 37, bio je najbolji i u 25. i sada u 35. godini!
Vladimir Petrović to je znao, ali je kao selektor pao upravo zbog greha prema Vladimiru Stojkoviću. Sklonio ga je zarad mira oko reprezentacije, posle Đenove, a gol s centra u Sloveniji koji je primio „Stojkovićev naslednik“ označio je ne samo kraj selektorovih nego i svih ostalih zabluda ostrašćenih i zaslepljenih klupskim bojama.
Na Stojkoviću je pao i Siniša Mihajlović forsiranjem golmana kojima su se pogotovo u Zagrebu tresle i noge i ruke od straha! Kad se osvestio i vratio Stojkovića, već je bilo kasno...
Ne bismo voleli da Mladen Krstajić, a sa njim i srpski fudbal doživi selektorsku sudbinu Vladimira Petrovića i Siniše Mihajlovića.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.