Isprva je nekadašnji jugoslovenski reprezentativac i internacionalac zavidne reference Damir Čakar hrapavim glasom, kao produkt trodnevne iznurenosti stomačnim virusom, započeo razgovor o velikom fudbalskom četvrtku Crne Gore i Srbije.
Što jedino dijalog o fudbalu može, kako je odmicao poprimao nijansiraniji ton. Kad se povela reč o projektovanim dešavanjima na travi stadiona pod Goricom i ojačao do maksimuma.
– Srbija, realno gledano, blagi je favorit. Jača individualno, iako malo podmlađena. S druge strane, Crna Gora predvođena Tumbakovićem i maksimalno motivisanim momcima nije bez šansi. Naprotiv. Ali, ne bih se usudio da prognoziram konačan ishod.
Zašto?
– Razlog je prost: Crnu Goru od osamostaljenja nijedan državni tim u Podgorici nije nadigrao... Dobro, možda jedan, dva – zamišljeno konstatuje. – Stadion nema atletsku stazu, gledaoci frenetično navijaju i prave izuzetno vrelu atmosferu što igrači obilato koriste i bezmalo uvek prebace sopstvene mogućnosti. Nije dakle lako igrati ovde, zato i mene živo interesuju strateški načini odmeravanja snaga.
Ulaznice su planule?
– Kapacitet stadiona je deset, jedanaest hiljada, shodno interesovanju, mali bi bio i da je triput veći. Crnogorci vole fudbal, ovde sport broj jedan.
Navijaćete za Crnu Goru ili Srbiju?
– Srbiju volim iz milion razloga... Crnogorac sam, ovde rođen. Otud, moje simpatije su na strani Crne Gore.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.