Piše: Miroslav Gavrilović
Rezultatske ambicije, kao i uvek, velike su u Vojvodini. Na prvom mestu, plasman na evropsku scenu. I, drugo: da se u Kupu Srbije dogura što dalje, ako bude moguće do finala.
Novosađani su u zimskoj pauzi ostali bez golgetera Bojana Matića, standardnog štopera i kapitena Ranka Veselinovića, kao i napadača Vinsenta Ezea.
Matić je jesenas, pored devet pogodaka, zabeležio 18 utakmica, jednu više je odigrao Veselinović, dok se Eze jesenas pojavio u 17.
Umesto njih stigli su Momčilo Mrkaić, Miljan Vukadinović, Stefan Đorđević, Bogdan Mladenović, Nikola Andrić, Lazar Stojsavljević i Slavko Bralić.
Za sada svi imaju status novajlija, a ko je od njih pojačanje – videće se u nastavku sezone.
Posle priprema u Turskoj, utisak je da su se Vukadinović i Mrkaić nametnuli i da će ne prolećnom startu biti prvotimci, dok bi ostali tek trebalo da krče put do takmičarske postave.
Među njima je i Hrvat Bralić, čiji je hendikep kasni dolazak u Novi Sad, po povratku ekipe iz Turske, tako da će mu biti potreban određeni period prilagođavanja na novu sredinu i uigravanje sa odbranom.
Vojvodina je jesenas, uz manji pad u drugom delu takmičenja, odigrala vrlo dobro i po svemu ispunila rezultatske ciljeve.
Međutim, problem je što je izabran obrnuti put po mnogo čemu nelogičan. Umesto da se ekipa u zimskoj pauzi dogradi onim što bi joj pomoglo da ojača, date su odrešene ruke pojedincima koji su jesenas bili i te kako uticajni, a na njihova mesta dovedeni oni za koje se baš ne bi moglo reći da su svi pojačanja.
U pravu je šef stručnog štaba Nenad Lalatović kad na tu temu poteže sledeću argumentaciju:
– Povratak oporavljenog Nemanje Čovića mogao bi da bude najveće pojačanje, očekujem da donese što bez njega nismo imali – kvalitet više u završnici.
Pored Čovića, koji je tokom zimskih provera u Turskoj postigao tri gola i pokazao da poseduje klasu potrebnu da napad učini ubojitijim i efikasnijim, u najužem izboru su i trojica mladih igrača.
U pretpostavljenom rasporedu 4-1-4-1, Mirko Topić se izborio za mesto na sredini terena ispred odbrane, dok njegovim putem idu takođe vrlo talentovani Dejan Zukić i Mihajlo Nešković.
Zadatak Nenada Lalatovića je složen. Od njega se očekuje da u timu oslobađa prostor za mlade, da ih forsira, ali pritom da to ne bude na štetu rezultata i evropskih ambicija.
Dakle, nešto što bi moglo da znači da se od trenera traže i jare i pare. Zbog svega toga pred igračima Vojvodine i njihovom treneru je đavolski komplikovan posao, proleće prepuno izazova.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.