Piše: Zoran Stojadinović
Za ponos svakog ljubitelja fudbala u zemlji koja vapi za uspesima onih koji su nas uglavnom navikli na tugu i razočaranja.
Plasman omladinske reprezentacije Srbije u finale Svetskog prvenstva više je od uspeha iz snova. Srbija je jedina reprezentacija sa tla Evrope koja je stigla do polufinala.
Ni Španija, ni Nemačka, Engleska, Francuska, Holandija, Italija... nego Srbija! To je ona Srbija koja je ne tako davno bila omladinski prvak Evrope... Srbija koja se stidi kad pogleda bilans „A” tima.
Veljko Paunović nije čarobnjak čiji je štapić sposoban da napravi čuda. Selektor omladinske reprezentacije Srbije čovek je posvećen fudbalu i profesiji u kojoj nikad nije pomenut u negativnom kontekstu.
Ima naravno sreću da njegovi super đaci još nisu osetili miris novca i starleta. Još ih čelnici naših siromašnih klubova nisu nezrele poslali u beli svet da sazrevaju na brzinu i uživaju u blagodetima koje će im fudbal svakako doneti.
Dok uživaju u međusobnom razmenjivanju lopte i pasova, a ne devojaka, uživaćemo i mi sa njima.
Kad krenu stopama starijih kolega – posle prve ispovesti neke od sponzoruša, koje takođe tek treba da stasaju jer su aktuelne već raubovane i dotrajale, znaćemo da ni od njih više nemamo šta da očekujemo. Valjda se to ipak neće dogoditi u bliskoj budućnosti.
I ne može tu nijedan selektor ili predsednik saveza ništa da promeni: vaspitanje i kultura nosi se od kuće, a patriotizam prenosi s kolena na koleno.
Poput slavnih zlatnih „Čileanaca” – Mijatovića, Jokanovića, Brnovića, Bobana, Šukera, Jarnija – sazrelih za tri nedelje na Mondijalu u Čileu, verujemo da će bez obzira na rezultat u finalu sa Brazilom, Rajković, Živković, Milinković-Savić, Zdjelar, Šaponjić, Mandić i ostali, već narednog leta činiti ozbiljnu, istina premladu, ali „A” reprezentaciju u kojoj neće biti mesta za fudbalere koji bolje igraju na splavovima nego u nacionalnom dresu.
Do tada, radujmo se i uživajmo u fudbalu koji igraju deca. Neiskvarena, čista, poštena...
Deca koja se stide mnogih svojih starijih kolega i koja su spremna da na terenu uče od Branislava Ivanovića i Nemanje Matića i igrom, a ne pričom daju sve od sebe za dres i zastavu koju su juče ljubili.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.