– Kao što smo rekli dok smo se radovali – osvojili smo sve.
Tako je priču počeo sjajni Beograđanin koji u ponedeljak, kad sleti u rodni grad, slavi 34. rođendan. Više neće igrati za reprezentaciju. Otuda i jake emocije na pobedničkom postolju i tešenje od strane saigrača.
– Što se tiče moje ekipe... Po milioniti put mogu da kažem da sam srećan čovek i mnogo ponosan zbog toga što sam imao priliku da ih predvodim. Bila je čast i zadovoljstvo. Moj kum Nikić i ja smo uspeli da sa poslednjom utakmicom u reprezentaciji donesemo olimpijsko zlato. Da se poklonimo svima, da se zahvalimo i to bi bilo to. Prešli smo igricu, neka proba neko drugi.
Pesma sa tribina koju su „vodili” i neki od njegovih bivših saigrača, uticala je na Gocića.
– Gane me to. Zato što, verujte mi, takvih je momenata bilo, posebno na ovom turniru... Dva puta smo bili u delirijumu, šoku, pred ispadanjem. Ali jedni druge smo bodrili, držali smo se. Bile su neverovatne emocije između nas, suze... Ali, evo vidite. Što bi rekao naš brat Manda: „Digli smo se kao ptica Feniks iz pepela i došli smo do vrha”.


Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.